Film "Life of Chuck" redatelja Mikea Flanagana počinje kolapsom civilizacije. Tektonske ploče počnu se odvajati, Kalifornija tone u more, potresi stanu rušiti gradove, nestane prvo internet, a potom i TV. Stiže smak svijeta.
Takav polazišni motiv u suvremenom je filmu daleko od jedinstvenog. Civilizacija i ljudska vrsta tonu u propast u svoj sili suvremenih holivudskih djela, od filma "Interstellar", preko "Quiet Place" do "Don‘t Look Up". Armagedon u suvremenom filmu premošćuje žanrove te je gotovo pa opće mjesto. No, s propašću svijeta u "Chuckovu životu" postoji nešto neobično. Uskoro, naime, shvatite da je armagedon u filmu povezan s jednim jedinim čovjekom. Njegovo je ime Chuck Krantz, ima 39 godina, a iz nejasnog se razloga njegovo ime pojavljuje na različitim mjestima, od reklamnih plakata do oblaka na nebu. Ubrzo shvatite da svijet umire zato što umire jedan jedni, ni po čemu osobit čovjek. U židovskoj poslovici veli se da je onaj koji je spasio jednog čovjeka spasio cijeli svijet. U filmu "Life of Chuck" vrijedi obratno: smrt jednog čovjeka ujedno je i smrt svijeta.
A paradoks filma je što je taj jedan život onaj nezamjetljivog knjigovođe. Taj život nije ni po čemu izuzetan.
"Chuckov život" redatelja Flanagana nastao je prema istoimenoj dužoj pripovijetki najslavnijeg i najutjecajnijeg pisca horora Stephena Kinga. "Life of Chuck" King je objavio u zbirci "If It Bleeds" (Ako ima krvi), svesku u koji je utrpao niz svojih neobjavljenih proza prekratkih za roman (jedna od njih - "Telefon gospodina Harrigana" - već je adaptirana u osrednji film). Onima koji Kinga povezuju samo i isključivo sa žanrom strave bit će iznenađenje to što "Life of Chuck" uopće nije horor: nije to ni priča, a ni film. No Stephen King bio je i ostao čovjek inovativne mašte, pisac čije proze počivaju na lucidnim, originalnim i uznemirujućim polazišnim idejama. Na jednoj od takvih počiva i "Life of Chuck." U Kingovoj priči, kao i u filmu, ključan je motiv tavanska kupola viktorijanske vile. Tko otključa tu kupolu, ugledat će prizor nečije buduće smrti. Pravo pitanje na kojem počivaju i Kingova priča i Flanaganov film je - što radite ako je prizor koji ugledate onaj vaše smrti?
Kingova pripovijetka ispripovijedana je kronološki unatrag, od trećeg do prvog čina te prati Chuckov život od umiranja do dječaštva. Redatelj i scenarist Flanagan odlučio se - mislim, mudro - poštivati tu kronologiju i ne prtljati puno po Kingovu konceptu. U prvom činu Chucka (Tom Hiddleston) vidimo uglavnom na plakatima i ekranu, a junak je školski nastavnik suočen s kataklizmom (Chiwetel Ejiofor). U drugom činu prati se samo jedna, izvrsno smišljena epizoda iz Chuckove zrele dobi, a u trećoj je Chuck (Jacob Trambley) dječak kojega opsjeda tajna kupole u koju ne smije kročiti.
Ta do kosti knjiška, prozna struktura ima dosta problema s čistunsko-scenarističkog stanovišta. Lik za koji nam se dugo čini da je glavni nakon prvog čina nestane i praktički se ne vrati u film. Tijek priče nikada ne poveže uvjerljivo Chuckovu egzistenciju i kataklizmični uvod. "Chuckov život" nečist je, nepočešljan i prošaran logičkim rupama.
Ali na neki paradoksalan način film to čini privlačno drukčijim. "Life of Chuck" bavi se golemim, pretencioznim temama kao što su smisao života, sudbina, predestinacija i životni odabiri. Sve je to upakirano u film koji nije savršen, ali je do kraja drukčiji i nepredvidljiv.
CHUCKOV ŽIVOT (Life of Chuck), režija: Mike Flanagan, uloge: Tom Hiddleston, Chiwetel Ejiofor, Jacob Tremblay, Mark Hammill, Karen Gillan, kina
Ocjena: 4 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....