Ozračje oko 6. festivala mediteranskog filma u Splitu kao da se uklapa u medijski stereotip o “novom, postkerumovskom” Splitu. Prepuno ljetno kino Bačvice, pozitivna atmosfera, festivalske večeri koje završavaju cjelonoćnim partijanjem - sve to kao da perfektno ilustrira postizborni i postprajdovski novinski narativ o gradu koji se u svega nekoliko tjedana posve promijenio. U tom narativu - međutim - samo jedna stvar ne štima: naime, Festival mediteranskog filma i ozračje oko njega isti su bili i - svih prethodnih godina! Jer, u šest godina postojanja, FMFS je bio i ostao otok pozitivne vibre.
Uspjela smjesa
Ovogodišnji šesti FMFS razlikuje se od prethodnih samo u jednom: što ima dosad možda i najbolji program. Program koji selektira utemeljitelj festivala Alen Munitić imao je u ovih šest godina i boljih i lošijih izdanja, no ove godine Munitiću su se kockice posložile: FMFS je donio uspjelu smjesu dobrog euro-mediteranskog mainstreama, zahtjevnije umjetničke robe i politički provokativnijih naslova. Lokalna publika najviše je nahrupila na dva naslova: srpski “Klip” autorice Maje Miloš, te dokumentarac “Gangster te voli” Nebojše Slijepčevića koji je na Bačvicama izazvao euforiju.
A što se, pak, hrvatskih festivalskih premijera tiče, meni su dva najzanimljivija filma bili katalonska “Pošast” Neusa Ballusa te “Čistilište”, film Turčina Yesima Ustaoglua.
Špica krize na jugu
“La Plaga” (Pošast) film je na rubu igranog i dokumentarnog koji prati šestero naturščika (mahom emigranata) s područja Barcelone. Ostarjela kurva, moldavski rvač, poljoprivrednik kojeg mori suša i filipinska medicinska sestra žive svakodnevicu južne Europe u špici krize - recesiji i nezaposlenosti priključila se još i suša, a kad na koncu filma kiša potopi Kataloniju čini se kao da se niskobudžetska dokudrama pretvorila u biblijski spektakl. Turski film “Čistilšte” također se - poput “Pošasti” - zbiva u ambijentu mediteranskog radništva - u ovom slučaju, konobara na servisnoj postaji autoceste. Junak filma sin je pijanca koji je potajno zaljubljen u kolegicu, a ona otpočinje aferu sa starijim vozačem i zatrudni. Darovito režiran, sumoran ali i melodramatičan, Ustaogluov film uvjerljivo nas uvodi u sobe turskih obitelji razapetih između tradicije i modernizacije.
Začin festivalu dali su i Francuzi s dvije izvrsne komedije. Prva od njih je “Putovanje s Moliereom” Phillipea Le Guaya, film koji spaja u četveroručnu improvizaciju dvije velike francuske glumačke zvijezde - Lamberta Wilsona i Fabricea Luchinija. Wilson igra zvijezdu popularne TV-serije, koji se želi vratiti teatru i sprema produkciju Moliereovog “Mizantropa”. Odlazi u bretonsku ladanjsku provinciju ne bi li umirovljenog kolegu nagovorio na povratak. Stari, osamljeni čudak predloži mu da zajedno tjedan dana probaju tekst, nakon čega će donijeti odluku. Ubrzo postane jasno da zbiljski mizantrop zapravo ište društvo, a onaj knjiški mizantrop samo mu je izlika. Riječ je o pametnom i zabavnom filmu koji ironijski pretresa štošta, od popularne televizije, tržišta nekretnina, do francuskog kulturnog elitizma.
Francuska komedija
No, najzabavniji film bio je “Velika noć” francuskog nadrealističkog dvojca Benoîta Delépinea i Gustavea Keverna. Autorski dvojac u “Velikoj noći” bavi se dvojicom braće. Prvi od njih je bivši panker, propalica koji živi kao klošar, a drugi poslušni trgovac madracima. Dva brata uzajamno se preziru, sve do trenutka kad onaj “solidni” dobije otkaz: od tog časa, on podivlja i postane luđi u bratskom dvojcu. Kao uvijek kod Keverna i Delépinea, zaplet malo kazuje o filmu samom. Njihovi filmovi u pravilu su niske vizualno sjajnih nonsens-gegova koji kao da su nastali križanjem Tatija, Buńuela i Monthy Pythona.