Ovo je bilo najljepše kino u socijalističkom Zagrebu, bez premca. Za one koji se ne snalaze u tim jugonostalgičarskim terminima...

Koliko se sjećam, imali su uglavnom reprizni repertoar, preferirali su art filmove, pa sam nakon nekog vremena - imao sam tada 12-13 godina - naletio na film Michelangela Antonionija "Avantura". Nisam bogzna što očekivao, već sam u kinu Zagreb gledao njegov naredni film "Noć", nagrađen u Berlinu, privukle su me zvijezde u glavnim ulogama - Jeanne Moreau i Marcello Mastroianni - međutim, pomalo sam se dosađivao, što je valjda bila i redateljeva namjera, jer kako drukčije prikazati svakodnevicu bračnog para čija je ljubav odavno iščezla, a njezin pravi dragan (Bernhard Wicki) upravo umire u bolnici. Kojeg li iznenađenja, jer me "Avantura" upravo opčinila. Nisam mogao shvatiti kako je publika u Cannesu izlazila usred projekcije, pa je redatelj dobio zadovoljštinu kad su mu gledatelji ostavljali pisma ushićenja ispred njegove hotelske sobe koju su mu dodijelili na festivalu

Najljepše kino u socijalističkom Zagrebu? Svakako RANS "Moša Pijade" u Ulici Proleterskih brigada 68. Za one koji se ne snalaze u tim jugonostalgičarskim terminima, RANS je Radničko sveučilište, za Mošu Pijadu ste valjda čuli, RANS je danas Pučko otvoreno učilište Zagreb, a Ulica Proleterskih brigada zove se Vukovarska. Kino nije dugo izdržalo svoju namjenu, godine 1981. kazališni redatelj Ljubiša Ristić pretvorio ga je u KPGT, scenu koja je varirala različite nazive za tu vrstu umjetnosti (Kazalište, Pozorište, Gledališće, Teatar), uglavnom ga unakazio, ali mora se priznati i popunio svojim retro-modernističkim predstavama "Oslobođenje Skoplja" (malo drukčije viđenje Drugog svjetskog rata) i "Karamazovi" (užasi logora za informbiroovce), oba po tekstu 2021. preminulog s...