Pucajte! Možete me pitati što god želite! - kaže nam na samom početku razgovora William Friedkin koji se, nakon godina medijske nezainteresiranosti za njegov rad, zaželio pozornosti. Legendarni američki filmaš i jedan od holivudskih velikana 70-ih, autor koji je rušio žanrovska i oskarovska “pravila” svojim remek-djelima “Istjerivač đavola” i “Francuska veza”, trijumfalno, iako na mala vrata, vraća se na filmsku scenu. Njegov raspojasani crnohumorni triler s Matthewom McConaugheyjem u sočnoj i bizarnoj ulozi plaćenog ubojice oduševio je publiku u Veneciji, Torontu i nizu drugih svjetskih festivala, uključujući Fantastic Zagreb na kojem je imao regionalnu premijeru početkom srpnja. - Mislim da u svakome od nas postoji dobro i zlo, ovaj film govori o tome. Ne bih želio da gledatelji i kritika zaključe kako mislim da je cijeli svijet jedno veliko sranje u kojem nema nade u bolje sutra - Friedkin nam kratko odgovara na pitanje kako vidi svoj film “Ubojiti Joe” (Killer Joe), neonoirovski tour de force prepun brutalnog nasilja, krvi i seksualnih provokacija koji se upravo prikazuje u hrvatskim kinima. - Ne mislim da je moj film jako brutalan i nasilan - kaže slavni redatelj.
- Ako vas zanima nasilje, gledajte ‘Transformere’, gdje roboti ubijaju tisuće ljudi kao od šale! Shakespeareova djela su krcata nasiljem, bitno je samo je li to nasilje dio priče ili besmislena zabava za mase, to je ta velika razlika između ‘Ubojitog Joea’ i ‘Transformera’… - zaključuje Friedkin tijekom našeg razgovora u ugodnoj jutarnjoj atmosferi praznog lounge bara u Queen Street Westu u Torontu.
Crni humor
Ali morate se složiti da je film šokantan…
- Možda, no sve to sam mnogo puta vidio svojim očima odrastajući u velikoj zgradi sive novogradnje u Chicagu. Na svakom katu zgrade mogli ste vidjeti prizore obiteljskog nasilja! Ja sam imao sretno djetinjstvo, moji roditelji su se voljeli, bilo nam je lijepo, ali nisu svi bili te sreće. Šokiranje publike samo je jedan od načina kako privući pozornost, ali ne bih volio da netko pomisli da mi je to bio cilj. Mislim da je ‘Ubojiti Joe’ zanimljiv film koji ima dovoljno razina da bi zaintrigirao publiku. Pretpostavljam da nasilje i brutalnost jesu provokativni i šokantni, ali to nam nije bila glavna namjera. Uostalom, film je pun humora, doduše vrlo crnog, ali ipak humora! Ali ovo je film i o značenju obitelji. Joe zapravo traži obitelj iako ta obitelj ne izgleda baš idealno, ali to je manje važno. Bitna je potreba za obitelji, to je ono što nam svima treba, pa čak i ako je ona Pepeljuga iz kamp-kućice koju obitelj zlostavlja, a on plaćeni ubojica kao vrlo neobičan princ na bijelom konju.
Film je zapravo ekranizacija vrlo uspješne predstave. Koliko ste ostali vjerni kazališnom komadu?
- Likovi su ostali isti, ali smo ubacili i neke nove. Film ima više prizora od kazališnog komada, drukčiji je medij od kazališta i teško je uspoređivati ih, ne vidim ‘Ubojitog Joea’ kao film-predstavu. Isto kao što ne vidim ‘Casablancu’ kao film-predstavu iako je nastao prema nikad postavljenom kazališnom komadu ‘Everybody Comes To Rick‘s’ da bi onda postao najslavljeniji američki film svih vremena. Mi smo prilagodili priču likovima i situacijama kako bi na filmu sve izgledalo životno i djelovalo uvjerljivo, ali moram reći da smo konačni scenarij imali tek dan prije početka snimanja.
Novac i moć
Je li film čija se priča vrti oko novca, ucjena, nasilja, pohlepe na neki način i odraz današnje Amerike?
- Kao što sam rekao, htjeli smo da film bude odraz stvarnosti i da reflektira život pa se može reći da je i odraz današnje Amerike u kojoj se sve vrti oko novca i moći. Političku scenu Amerike oduvijek pratim i mislim da mogu reći da ponešto i znam o tome. I mogu reći da stanje nije dobro, situacija je tako loša da sve govori da do 2020. godine Amerika više neće imati novca za socijalno osiguranje ako se nešto ne promijeni, fondovi će biti prazni, to je javna tajna pa ipak svi mi uplaćujemo doprinose jer je takav zakon. I kad to republikanci kritiziraju, mnogi ih napadaju, ali nažalost u pravu su, iako sam ja demokrat. Jedino što nas tješi jest da je situacija još lošija u Italiji i Španjolskoj! Iako nas to ne spašava od moralne provalije u kojoj je Amerika danas.
Prošlo je 40 godina od premijere ‘Istjerivača đavola’ koji je u mnogo čemu bio pionirski uradak. Kako danas gledate na taj film?
- Ne vidim se kao neki žanrovski pionir, vidim se kao redatelj i radni čovjek. Volim film, volim režiju, volim biti iza kamere. Nakon četiri desetljeća i dalje mislim da je to izvrstan film. Taj film nikada nije bio zamišljen kao horor, to je film o misteriju vjere i zato mislim da ga je prihvatila najšira publika koja inače ne gleda filmove strave.