Je li to bilo zbog bolova u leđima koji mu nisu dopustili da se nekoliko noći pošteno naspava, ili napornog i dugotrajnog putovanja od Züricha u Švicarskoj do Kölna u Njemačkoj, u Renaultu 4 osnivača diskografske kuće ECM Records, producenta Manfreda Eichera, ili neuštimanog i nemoćnog malog koncertnog glasovira s nefunkcionalnim pedalama – ili pak svega navedenog – ali Keith Jarrett, virtuozni jazz pijanist koji je svirao s legendama poput Milesa Davisa i Arta Blakeyja, tog 24. siječnja 1975. jednostavno nije bio raspoložen za svirku.
Nije ga bilo briga što je rasprodao Operu grada Kölna i što je trebao biti prvi džezer koji će u njoj nastupiti. Nije ga bilo briga što je inženjer diskografske kuće ECM Records, Martin Wieland, bio spreman snimiti koncert. Nije ga bilo briga ni što je to trebao biti njegov najveći samostalni nastup.
Neraspoloženi i iscrpljeni Jarrett ne bi ni izašao na pozornicu da u tom trenutku pred njega nije stala 18-godišnja Njemica Vera Brandes – organizatorica koncerta te najmlađa koncertna promotorica u povijesti Kölna – i, na rubu očaja, počela psovati.
"Rekla sam mu: ‘Keith, ako ne odsviraš ovaj koncert, bit ću sjebana. I ti ćeš biti sjeban‘", izjavila je u veljači ove godine u razgovoru za britanski The Guardian.
"Da budem iskrena, nisam tada ni znala što te riječi zapravo znače. Moj engleski nije bio tako dobar kao danas. Čula sam da je Miles Davis psovao dok je razgovarao s članovima svog benda, u kojem je nekoliko godina ranije bio i Keith Jarrett. Možda sam kanalizirala Milesa. Vjerojatno je bio šokiran kad je čuo kako tinejdžerica koja izgleda kao mlađa sestra Brigitte Bardot koristi takav vokabular", dodala je Brandes.
"ŠALABAHTER IZ FILMA" O "KÖLNU 75" POGLEDAJTE U NASTAVKU
Jarrett je s pravom bio razočaran kad je na pozornici Kölnske opere ugledao mali koncertni klavir. Tamo je trebao biti postavljen gotovo trojmetarski, preko 500 kilograma težak Concert Grand 290 Imperial austrijskog proizvođača Bösendorfera.
Brandes se nakon inicijalne Jarrettove odbijenice dala u potragu za 290-icom, ali i za klavirskim tehničarima koji će, u slučaju da ga ne pronađe, moći popraviti mali klavir koji je demoralizirao slavnog pijanista. Promotorica ga je najzad uspjela nabaviti, ali su joj tehničari koje je također locirala rekli da se takav skupocjeni i sofisticirani instrument ne može prevoziti bez adekvatne opreme, opreme koju nema, te da će ga trajno oštetiti. Brandes ih je poslušala, a zatim ih zamolila da poprave "malog". Nakon višesatne intervencije, tehničari su ga uspjeli osposobiti za koncert.
Ostalo je – povijest.
Jarrett je nastupio pred više od 1400 slušatelja, koji su za ulaznicu izdvojili četiri njemačke marke. Koncert je započeo u 23:30 i trajao oko 66 minuta – snimka koju je inženjer Martin Wieland zabilježio pomoću dvaju kondenzatorskih mikrofona Neumann U 67 s vakuumskim cijevima te prenosivog magnetofona Telefunken M-5 traje jedan sat, šest minuta i sedam sekundi. Jarrettov nastup objavljen je u studenome 1975. kao dvostruki album, a do danas je prodan u više od četiri milijuna primjeraka, čime je postao najprodavaniji solo jazz album svih vremena i najprodavanija solo klavirska snimka u povijesti.
Famozni Jarrettov koncert, čija se 50. obljetnica obilježava ove godine, inspirirao je dva filma – dokumentarni "Lost in Köln" redatelja Vincenta Duceaua, koji još nije objavljen, i igrani "Köln 75" redatelja i scenarista Ide Fluka, premijerno prikazan na ovogodišnjem, 75. izdanju filmskog festivala u Berlinu.
"Köln 75" u hrvatska je kina stigao 4. srpnja, a kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić u novoj epizodi serijala "Šalabahter iz filma" donosi tri razloga zbog kojih biste ga trebali pogledati – i dva zbog kojih biste ga možda trebali preskočiti.
Komentari
0