U sedmoj i posljednjoj epizodi serije “Male laži“ razriješene su sve zagonetke kojima su nas dosad samo mamili. Napokon smo doznali tko je stradao na terasi uz morsku obalu dok se u školi odigravala humanitarna priredba na kojoj su uzvanici oponašali Audrey Hepburn i Elvisa Presleyja.
Razjašnjeno je i to je li u pitanju ubojstvo ili nesretan slučaj. Otkriveno je i tko je od učenika čitavo vrijeme zlostavljao malu Amabelle, kćer poduzetne Renate (Laura Dern), koja je poput bijele vrane u otmjenom Montereyu, gdje su žene uglavnom domaćice a rijetko kad uspješne biznismenke.
Skokovita naracija
Malo previše za finale? Možda, no od samog početka to nije bila obična serija. U prvoj epizodi mnoge od nas nerviralo je presijecanje glavne radnje s policijskom istragom koja se odigrava nešto kasnije i komentarima likova potpuno nevažnih za priču. Uostalom, znali smo što nas očekuje kad je jedna od glavnih glumica i producentica Reese Witherspoon povjerila režiju modernističkom kanadskom filmašu Jean-Marcu Valléeu (“Dobri dileri iz Dallasa”), s kojim je tako dobro surađivala u “Divljini”. Povrh svega, tvorac serije David E. Kelley, nekoć vrlo uredni televizijski profesionalac (“Ally McBeal”, “Pravda za sve”), prihvatio je skokovitu naraciju, zamišljanja protagonista pretvarao u zbilju i radio još koješta što mu ranije ne bi padalo na pamet.
Ipak, ta zbrkanost gledateljima kao da uopće nije smetala. Oni znatiželjni ionako su mogli doznati rasplet prelistavajući i u nas prevedeni roman Liane Moriarty, a tamo je i povijest likova puno detaljnije izložena. Iz tjedna u tjedan seriju je u Americi pratilo (na svim uslugama) oko sedam milijuna gledatelja, što je u posljednje vrijeme najveći uspjeh kablovske mreže HBO u žanru urbane drame, sličan odjek imala je samo krimi serija “Kobna noć” s Rizom Ahmedom i Johnom Turturrom. Pa dok je potonja više vezala mušku publiku, “Male laži” očarale su gledateljice. Razloga je nekoliko. Periferni su fascinantna scenografija i kostimografija, ali i ne potpuno nebitni: tko ne bi rado živio u vilama s pogledom na more, brbljao u živopisnim kafićima i izvodio jutarnji jogging na kilometarskoj pješčanoj stazi? Ipak, ključni mamac su tri protagonistice, od kojih svaka zastupa jednu stranu ženskog svjetonazora.
Iako beskrajno aktivna i komunikativna, Madeline (Witherspoon) radije odgaja djecu nego da gubi vrijeme po uredima. Sve ukazuje na to da je bliska sveameričkim curama koje je glumica igrala u bezbroj filmova, no nije baš tako: varanje muža i podmetanja nisu joj strani, a što je još gore, svjesna je da su joj to mane. Celeste (Nicole Kidman) je mogla biti uspješna odvjetnica, no kako joj muž - vrlo naočit i mlađi od nje (igra ga Alexander Skarsgård iz “Okusa krvi”) - osigurava dovoljno prihoda za obitelj, uglavnom se ne miče od kuće i zbog te tromosti ulijeće u neugodnu situaciju: on je sklon nasilju, ona to povremeno prihvaća, a kad želi prekinuti, prekasno je. Jane (Shailene Woodley) je pak samohrana majka, zatrudnjela je nakon uzgrednog i vrlo neugodnog seksa i svom sinčiću nikad nije priznala kako je začet.
Štivo za samopomoć
“Male laži” funkcioniraju poput štiva za samopomoć. Što napraviti ako vas bivši suprug još privlači, a njegova nova supruga ima adute s kojima se ne možete mjeriti? Je li preljub moralni problem? Kakvom se strategijom izvući iz braka koji postaje sve manje podnošljiv? Treba li priznati sinu da je plod silovanja? Što djeca smiju znati o seksu a što ne? Kada prepustiti mužu inicijativu, a kada mu je oduzeti? S kojim se majkama isplati sklapati savez a s kojima ne? Ništa tu nije previše jednostavno, pa ispada da je najkompleksniji lik Celestin suprug: on je svjestan da je bolestan, ne može odoljeti da je ponekad ne lupi, ali mu je suviše neugodno potražiti pomoć psihijatra.
Da je jednostavnije izložena, serija možda ne bi postigla takav uspjeh. Publika voli sama tražiti ono što joj se sviđa, čeprkati i otkrivati, a toga u “Malim lažima” ima u izobilju.