SPLIT, ZAGREB - Zahvaljujući širenju multipleksa, sredinom ovog desetljeća hrvatski se repertoar počeo bitno poboljšavati u odnosu na strašno stanje devedesetih, ponajprije zato što je veći broj ekrana omogućavao da se i neholivudski film ugura u neki kut.
Nažalost, 2009. je pokazala da su pozitivne stečevine tog procesa potrošene.
Monopol jedne firme
Multipleks mreža se, doduše, i dalje širi, ali ona je sada gotovo potpuno pod nadzorom jedne firme (Cine Star), monopolistička i prilično zatvorena, pa distributeri art-filma postaju postupno osuđeni na tri grada i tri dvorane: zagrebačku Europu, riječku Croatiju i splitska Zlatna vrata.
U toj situaciji, ne treba čuditi da niz važnih filmova u ovom času leži u distributerskim lagerima, a u kinima nije prikazan ni jedan od tri pobjednika ovogodišnjih velikih festivala (“Mlijeko tuge”, “Bijela vrpca” i “Libanon”), kao ni najrazvikaniji filmovi sezone poput “Policijski, pridjev”, “Gigant”, “Neka uđe onaj pravi”, “Djevojka koja se igrala vatrom”, “Prorok”, “Antikrist” ili “Lourdes”.
Refleks filmofila
Pri tom je najveća ironija da je lavovski dio tih filmova - kupljen, ali ne može do platna!
U takvim okolnostima, pravi filmofili prže pirate ili hrle na festivale, kino ih nažalost sve manje zanima, a godišnja lista repertoara neizbježno se sastoji od dobrog Hollywooda i/ili od nagrađivanih art-hitova iz prošlih sezona.
JURICA PAVIČIĆ
1. Gomorra / Mattteo Garrone, Italija
Korupcija, atentati, preskupa javna nabava, zatrovano tlo, voda i zrak: tako to izgleda u Napulju, gdje je jedna zajednica umjesto čestitosti odabrala kumove i zemljake. “Gomorra” je film koji stiže iz bliske budućnosti, kao oštro sječivo upozorenja o tome kamo smo se uputili.
2. Gran Torino / Clint Eastwood, SAD
U zemlji u kojoj je “katoličanstvo” kad Bandić vitla raspelom od bakelita, nestvarno je gledati film poput “Gran Torina”. Film starca Eastwooda čisti je ekstrakt kršćanske umjetnosti, drama o žrtvovanju za zajednicu, ali i film o otvrdnulom čovjeku koji bližnjega nalazi tamo gdje ga nije očekivao.
3. Najsretnija djevojka na svijetu / Radu Jude, Rumunjska
Judeov film nije najbolji film novog rumunjskog vala, ali je prvi koji tematizira srce mladog istočnoeuropskog kapitalizma. Cura koja je na nagradnoj igri dobila auto te roditelji koji bi ga prodali i zidali apartmane: tri lika, radnja koja teče u desetak sati, a zapravo priča o naših 20 godina.
4. Avatar / James Cameron, SAD
Divni “Avatar” posjeduje samo jednu manu: ima happy end, kakvog nije bilo za Maye, Inke i Indijance, niti ga ima danas u nigerijskoj delti. Stavi li se to na stranu, “Avatar” je poštovanja dostojan film, čaroban spoj mašte, tehnologije i političke oštrine. Mit o plemenitim divljacima nikad dosad nije prosanjan tako lijepo.
5. Revanš / Goetz Spielmann, Austrija
Austrijanac Sipelmann korak po korak postaje sveeuropski zamjenik za Chabrola. Njegov “Revanš” pametan je srednjoeuropski krimić koji sjajno secira austrijsku ruralnu pastoralu, ali i propituje “rubna” pitanja pravde, odgovornosti i osvete.
6. Akvarij, Andrea Arnold, V. Britanija
7. Valcer s Bashirom, Ari Folman, Izrael
8. Distrikt 9, Neill Blomkamp, Južna Afrika
9. Razred, Laurent Cantet, Francuska
10. Takva - strah od Boga, Ozer Kiziltan, Turska
HRVATSKI:
1. Buick Riviera / Goran Rušinović
Iako je ovogodišnja Pula donijela nekoliko dobrih filmova, domaći broj 1 na repertoaru za mene je lanjski “ostatak”, “Buick Riviera”. To je prvi post-jugo film koji je u priču o nacionalizmu unio jezik nacionalizma, ujedno i film koji pokazuje da unatoč svim deklarativnim normalizacijama rat u glavama još dugo neće biti stvarno gotov. Virtuozno režiran, glumljen i snimljen, “Buick” je jedan od rijetkih naših filmova bez napuklina i hrapavosti.
2. Mestastaze, Branko Schmidt
3. Kenjac, Antonio Nuić
NENAD POLIMAC
1. Neobična priča o Benjaminu Buttonu / David Fincher, SAD
Riskirajući da se ova fantastična melodrama o muškarcu koji se pomlađuje dok svi oko njega stare ne pretvori u besmislicu, redatelj “Kluba boraca” i kultnog trilera “Sedam” pokazao je da uvjerenje u priču kod talentiranih filmaša pola obavljenog posla. Usprkos maski, kompjutorskoj animaciji i ostalim virtualnim trikovima, dirljiv film o nemogućnosti osobnog ispunjenja.
2. Gomorra / Matteo Garrone, Italija
Niz vinjeta o apsurdnosti življenja u mafijaškom okružju realizirano je gotovo neorealističkim nabojem. Kod Garronea impresionira odluka da ništa u filmu ne bude suviše transparentno: od gledatelja se očekuje da sam povezuje namjerne preskoke u naraciji, što nije lak posao, ali naposljetku rezultira itekako snažnim dojmom.
3. Gran Torino / Clint Eastwood, SAD
Clint Eastwood je najzanimljiviji kao umjetnik kada ironizira vlastiti imidž čvrstog Amerikanca. Triler-drama o korejskom veteranu koji se grozi svojih susjeda Azijata najefektnija je u scenama u kojima junak ustanovljava da je lakše nositi se s mladim huliganima nego sa svojim vršnjakinjama druge rase. Završnica je neočekivana, ali vrlo potresna.
4. Narednik James / Kathryn Bigelow, SAD
Kathryn Bigelow dokazuje da žene danas rade bolje ratne filmove od muškaraca, što je možda pokazatelj čudnog smjera u kojem je krenula suvremena američka kinematografija. Također je zanimljivo što redateljica izbjegava antiratne žaoke: njezin junak je stručnjak za demontiranje eksplozivnih naprava kojem je opasnost čisti adrenalin. Vrlo slojevito ostvarenje koje bi zaslužilo glavnog Oscara.
5. Distrikt 9 / Neill Blomkamp, Novi Zeland, SAD
Znanstvena fantastika već je u bezbroj navrata najavljivala kako bi ljudi mogli biti grozni prema posjetiteljima iz svemira, no nikad ovako radikalno kao u filmu južnoafričkog redatelja Neilla Blomkampa. Fascinacija ružnim podjednako je intrigantan motiv: radnja se odigrava na golemom smetlištu na kojem se i ljudi malo pomalo pretvaraju u nakazne izvanzemaljce.
6. Koralina i tajna ogledala, Henry Selick, SAD
7. Dobrodošli u zemlju zombija, Ruben Fleischer, SAD
8. Akvarij, Andrea Arnold, V. Britanija
9. Razred, Laurent Cantet, Francuska
10. Ozbiljan čovjek, Ethan i Joel Coen, SAD
HRVATSKI:
1. Buick Riviera / Goran Rušinović
Prvi hrvatski film koji je pobijedio na Sarajevo film festivalu kao da podsjeća na istočnoeuropske art filmove iz šezdesetih, ali to mu nije mana: protagonisti - Musliman i Srbin u američkom bespuću - ne ekspliciraju pritajeni sukob, nego potonji pratimo u nizu uzgrednih gesta. Ugođaj je puno važniji od naracije, a redateljski ga postupak ostvaruje majstorski-
2. Kenjac, Antonio Nuić
3. Mestastaze, Branko Schmidt