INSTITUCIJE FILMA

Redford, Carpenter i Eastwood zajedno imaju 216 godina, a rade bolje filmove nego ikad

Pod stare dane redefiniraju pojam ‘Late bloomera’ i pomiču ga za nekoliko desetljeća

TORONTO - Bili su filmske ikone 70-ih. Robert Redford utjelovio je sveameričkog muškarca, jednako koncentrirano u “Velikom Gatsbyju” i “Butch Cassidy and The Sundance Kid”.

Clint Eastwood zauvijek je postavio standard tvrdog frajera u “Prljavom Harryju”. Redatelj John Carpenter nikad nije zapravo detroniziran s mjesta kralja filmskog horrora. Mnogo su ih puta zaboravljali. Mnogo puta se tijekom godina o njima govorilo u retrospektivama, s neizostavnim “nekad” kraj njihovih opisa. No sva su trojica opet pokazala moć na Toronto Film Festivalu, kao redatelji koji pod stare dane redefiniraju pojam “late bloomera” i pomiču ga za nekoliko desetljeća.

Kako stare, Redford, Eastwood i Carpenter ništa ne gube na snazi, naprotiv, čini se da se godinama samo kristalizira ono što ih je uvijek, iako nije u svim fazama bilo vidljivo, izdvajalo iz holivudske mase: fantastičan talent, moćne umjetničke instinkte i bezvremeni senzibilitet.

The Conspirator: Od Abrahama Lincolna do njujorških Twinsa Amerika je ostala ista

Na slavljeničkom 35. Toronto Film Festivalu vidjeli smo svjetsku premijeru filma holivudske glumačke legende, a danas cijenjenog filmskog autora: “The Conspirator” Roberta Redforda. Povijesna drama na intrigantan način secira okolnosti, uzroke i posljedice atentata na Abrahama Lincolna 1865.: taj prijelomni trenutak američke povijesti za Redforda nije samo pogled unatrag uz otkrivanje nekih novih, manje poznatih detalja, već i jasna paralela s današnjom, suvremenom Amerikom, od Zaljevskog rata do napada na njujorške blizance. Slučajno ili ne, svjetska premijera održana je upravo 11. rujna.

Kao dokazani intelektualac, glumac koji je još 70-ih snimao politički relevantne filmove te danas društveno osviješteni filmaš, Redford ne nudi lažni patriotizam, patos bez pokrića i crno-bijelu sliku diznijevske Amerike. Naprotiv. U vrijeme kada se u New Yorku sukobljavaju protivnici i pobornici gradnje džamije tik do Ground Zero, a Obama naciji mora objašnjavati što je zapravo mislio izjavivši da je za njezinu gradnju, Redford kroz priču o suđenju (navodnim) urotnicima iscrtava obrise iste društvene paranoje, “pravedničkog” fundamentalizma i militantne retorike najmoćnije nacije na planetu koja je u svojoj suštini ostala ista stoljeće i pol kasnije.

The Ward: Staromodni horor triler koji podsjeća na bolja i kreativnija vremena

Još jedna američka filmska ikona 70-ih, no potpuno drukčijega umjetničkog senzibiliteta te žanrovskih i autorskih preokupacija, predstavila se sa svojim novim filmom u Torontu: velikan horora John Carpenter nakon desetljeća pauze (“Duhove Marsa” snimio je 2001.) vraća se s filmom “John Carpenter’s The Ward”.

Filmašev povratak filmu ujedno je i povratak autorskim korijenima, stilu i režiji koji su ga proslavili: “The Ward” je staromodni horor triler smješten u psihijatrijsku ustanovu u američkoj zabiti 1966. i govori o grupi mladih žena koju terorizira neobjašnjiva nadnaravna pojava. U moru bezličnih suvremenih horora koji se natječu u odvratnosti, besmislenom nasilju, eksplicitnoj brutalnosti i digitalnim efektima, u vrijeme kada 3D tehnologija dodatno srozava kvalitetu i originalost posežući tek za jeftinim vizualnim trikovima, lijepo je vidjeti film koji pripada nekim drugim vremenima, djelo autora koji i u zrelim godinama zna i može napraviti dobar film.

Za današnje tehnološke generacije “The Ward” u usporedbi s digitalnim adrenalinskim Hollywoodom 21. stoljeća izgleda poput utrke konjske zaprege s formulom 1, no za svakog pravog ljubitelja filma i klasičnog horor žanra ovo je dobar podsjetnik na kreativnija vremena.

Hereafter: Nadrealistička drama o životu nakon smrti složena od osobnih strahova

Od jednoimenog usamljenog revolveraša na Divljem zapadu, preko beskompromisnog pravednika Prljavog Harryja u urbanoj američkog džungli, do iskusnog marinca sijede ali i dalje usijane glave: Clint Eastwood je kroz čitavu svoju glumačku (i redateljsku) karijeru, s tek nekoliko izuzetaka, bio u dodiru sa smrću i umiranjem. I njegov novi film koji je u Torontu imao svjetsku premi-jeru bavi se smrću, no u posve drugoj dimenziji: “Hereafter” je nadnaravna drama o zagrobnom životu kroz paralelne priče o troje ljudi koje, svakog na svoj način, progoni nevidljiva i neobjašnjiva veza između ovoga i onoga svijeta.

Babelovskim globalističkim okom pratimo radnika (Matt Damon) u San Franciscu koji komunicira s mrtvima, televizijsku zvijezdu iz Pariza (izvrsna Cecile de France) koja čudom preživljava prirodnu katastrofu u Aziji i dječaka u Londonu čiji brat blizanac pogiba pod kotačima automobila.

U igri sudbine i svemirskog kaosa njihovi će se životi sliti u isti rukavac koji vodi k boljem, ovozemaljskom životu. Američka filmska ikona s godinama postaje sve graciozniji redatelj i sve emotivniji autor. Iako se film otvara spektakularnim i sjajno režiranim prizorom tsunamija na Tajlandu 2004., Eastwood nas brzo uvodi u mirne dramske vode fino isprepletenog triptiha koncentrirajući se na likove, njihovu intimu i strahove.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 18:34