Slom industrijskog radništva u posljednjih je dvadesetak godina možda i središnja tema hrvatske umjetnosti. Radnike i radnice, mitologiju rada i/ili devastirane hale nalazimo u slikarstvu Martine Grlić, u multimedijskim projektima Andree Kulunčić, Neli Ružić, Duške Boban i Tamare Bilankov, u nizu kustoskih projekata poput onog sinjske galerije posvećenog "Dalmatinki". Smrt radništva nalazimo u književnosti kod Roberta Perišića ili Gorana Ferčeca te na televiziji u predivnoj seriji "Područje bez signala". Kriza radništva je - naravno - i tema hrvatskog filma, pogotovo dokumentarnog.
Unutar tog korpusa postindustrijskog arta posebno mjesto zauzima...