Nazivali su ga prvim pravim filmskim modernistom, pa i prvim postmodernistom. Filmovi su mu bili i ostali okosnica filmsko-povijesnog kurikuluma. Nalazili su se i nalaze na vrhu popisa najutjecajnijih filmova svih vremena. Krug redatelja koji ga nazivaju uzorom širok je toliko da obuhvaća i Quentina Tarantina, i Makavejeva, i Wong Kar-waija, i redatelje "mladog hrvatskog filma" 90-ih. Njegovi filmovi doživjeli su nebrojene prerade, parafraze i druge verzije. On sam bio je vidljiva medijska ličnost, a njegovi efektni aforizmi o filmu bili su perfektni za upečatljivo citiranje. Bio je genijalan, narcisoidan, svojeglav, nerijetko negledljiv. Nisu ga bez razloga zvali, i još ga zovu - "posljednjim genijem filma".
...