Umirovljenici bez pobliže profesije, stomatolozi, doktori medicine, učitelji, povjesničari, djevojke i mladići, starice i starci - nižu se iskazi gledatelja TV kalendara. Neprekidno se, upravo svaki dan, emitira od 3. siječnja 1976., što znači da će u petak, kad će izaći iz tiskare ovaj tekst, biti prikazana 18.353. epizoda. Stariji su od njega jedino Dnevnik i Plodovi zemlje. Poput nekih sugovornika u emisiji, i ja ga gledam od početka. Sigurno ne od prve epizode, ali zacijelo od prve sezone. Najstariju špicu, onaj niz sličica i inserata, pamtim i danas: zlatna glava Tutankamona, Napoleon, Žikica Jovanović Španac raširenih ruku, polijetanje rakete Apollo 11 za Mjesec…
Zamisao da o emisiji govore njezini gledatelji jest jednostavna, a važnija od nje jest realizacija, jer ideja sama po sebi ne znači mnogo. Ovdje je međutim ostvarena na najbolji način. Zanimljivi sugovornici, premda obični ljudi, ali dovoljno različiti, pogonjeni različitom motivacijom. Tu je sitničavi Slovenac, koji svako toliko pošalje ispravak redakciji, profesorica kojoj prilozi služe da se pripremi za nastavu, bračni par koji uz emisiju pronalazi bliskost i gradi komunikaciju, umirovljenik koji vježba pamćenje. Svi oni doživljuju je krajnje ozbiljno i moglo bi se zaključiti da je emisija dio njihova identiteta. Tako i mojega. Lakše mi je zamisliti da mene nema, nego da se TV kalendar ugasi. Ugodno je shvatiti da nisam jedini. Deset minuta programa koji upravo nikad nije prazan, dosadan i glup.
Mogao bih sad nizati gafove koji su se događali tijekom desetljeća, propuštene povijesne događaje a koji su vrijedni uvrštavanja, zatim one koji možda nisu ni trebali biti zabilježeni, ali to bi bilo uzaludno sitničarenje. Diskurs emisije, profesionalan i odmjeren, gotovo se nije mijenjao od početka. Jest da se u komunizmu govorilo drugačije, no program nikad nije predstavljao grubu propagandu ili namjerno lagao. Za pola stoljeća postojanja, TV kalendar su uređivala svega četvorica ljudi. Pokretač Obrad Kosovac, dakle od 1976., a uz njega, od 1986., drugi suosnivač, Vladimir Fučijaš, koji je glavni urednik bio sve do umirovljenja 2001. Zatim uređivanje opet preuzima Obrad Kosovac, sve dok i on nije umirovljen. Godine 2011. nasljeđuje ga Vladimir Bernardić, a njega 2017. Leon Rizmaul.
Rizmaul je uredio ovaj dokumentarac praktično i nenametljivo: traje taman toliko da pokrije temu i da ne zaguši koncentraciju gledateljsku. Što dulje ga gledaš, postaje zapravo zanimljiviji. Odgovaraju potkraj akteri, gledatelji, na pitanje bi li se oni sami jednoga dana mogli naći u emisiji. Jedna gledateljica kaže da se može zamisliti, zato što je smislila kovanicu za backstage – zapozorje. Nije baš u rangu Bogoslava Šuleka, ali ako ostane uporna i smisli još stotinjak riječi koje će se rabiti i za stotinjak godina, naći će se i njezino ime u TV kalendaru, recimo godine 2126.
I tako počinje povijest: 50 godina TV kalendara, HTV 1, ponedjeljak, 13. travnja 2026. u 20.15 sati
Ocjena: pet zvjezdica
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....