Narednih mjeseci neće biti lako poklonicima domaćih sapunica. RTL-ova “Ruža vjetrova” i “Larin izbor” Nove TV mudro su si zgrabile po sat vremena u “prime timeu” između 20 i 22 sata, tako da gledateljima nema druge nego robovati svakog dana uz mali ekran. Već u startu smo hendikepirani geografskom jednoličnošću, budući da se obje sapunice odigravaju u Splitu, no i hollywoodski se blockbusteri katkad preklapaju po temama i lokacijama unutar nevjerojatno kratkog vremenskog perioda.
Upoznavanje likova
Ima onih kojima su sve sapunice iste, no kad ih malo bolje pogledate, “Ruža vjetrova” i “Larin izbor” ne mogu biti različitiji proizvodi. Prva, na primjer, uopće nema špicu, dok druga uvijek započinje elaboriranim dugim kadrom u kojem upoznajete sve njezine protagoniste. Već se po tome potonja doima kao puno profesionalniji proizvod, priču je lako pratiti, svi junaci su pregledno predstavljeni, a odvojci radnje logično se granaju. Povrh svega, “Larin izbor” želi imponirati spektaklom, pa je već u prvoj epizodi insceniran maskenbal koji se odigrava u kući bogatog biznismena, čiji je sin, pomorac, jedna od okosnica zbivanja.
Nasuprot tome, oni koji su gledali prvu epizodu “Ruže vjetrova” vjerojatno su imali osjećaj da su ubačeni u kovitlac u kojem se mnogo toga ne razumije.
Puno toga objašnjavalo se u dijalozima, a oni, kao i u većini domaćih filmskih i TV proizvoda, nisu uvijek osobito razgovijetni. Pohvatati tko je tko u obitelji otmjenih splitskih odvjetnika Matošić nije baš jednostavno: zaključiti od šuba da Branka Pujić i Robert Kurbaša majka i sin prava je majstorija, jer su u prvoj sceni na sudu suprotstavljeni jedno drugom, a uopće se čak ni “između redova” - ne igra na kartu njihove rodbinske povezanosti.
Antagonistična obitelj Odak, skorojevići čiji se frontmen obogatio sumnjivim poslovima, puno je bolje predstavljena i tu se od početka izdvoji nekolicina profiliranih likova. Što, međutim, u svemu tome predstavljaju Jelavići, obitelj puno skromnijeg podrijetla, nije osobito jasno.
Sličnosti s Kerumima?
Moglo bi se, dakle, zaključiti da je “Larin izbor” superioran “Ruži vjetrova”. Ne baš. Usprkos zbrkanosti, “Ruža vjetrova” je puno životnija sapunica. Stojan Matavulj i Nives Ivanković solidni su kao brat i sestra Odak i vjerojatno će biti još bolji u kasnijim epizodama, kada započnu njihove prave makinacije ( usporedbe s njihovim modelima iz stvarnog Splita, bratom i sestrom Kerum, ići će im samo u korist ). Pritom to nisu tipični negativci, nego snalažljivi “vlaji” koji se nezadrživo uspinju u društvu koje je izgubilo bilo kakav kompas. Likova je u “Ruži vjetrova” puno više, a najdosadnija je - idila mladog para iz zavađenih obitelji.
“Larin izbor” svojim glumcima nudi jako puno prostora, pa su u nekoliko navrata Ivan Herceg, Ecija Ojdanić, Ornela Vištica, Marija Kohn i Mladen Vulić mogli odigrati prave male predstave. Radnja je, međutim, jako jednolična. Prva epizoda lako bi se skratila napola, čime bi se samo dobilo na dinamičnosti priče. Sve je skoncentrirano oko zločeste Nele Zlatar, junakove majke, no njezini bi ponekad nepredvidivo bezočni potezi trebali biti tek djelić dramskog tkanja jedne sapunice. Sjetite se samo turske “Tisuću i jedne noći”! I tamo je bilo takvih negativki, ali i još koječega drugog, čega u “Larinom izboru” nedostaje.
Medijska tortura
Publika će zapravo biti u velikoj dilemi. Najprije će na RTL-u gledati pomalo kaotičnu “Ružu vjetrova”, koja, međutim, potencijalno zanimljiviji dramski štof i s kojom će se široka publika razmjerno lako poistovjetiti. Nakon toga će uslijediti “Larin izbor”, ušminkani, pomalo beživotni ljubić, namijenjen gledateljicama čiji su duhovni obzor meksičke sapunice. Budući da su obje serije još na samom početku i da je lako popraviti očite propuste, možda prva postane urednija, a druga bogatija zbivanjima, što bi bio obrat koji bi svi pozdravili. U protivnom, teško je zamisliti da će ista osoba kroz nekoliko mjeseci izdržati torturu ovakva dva poluproizvoda.