Ukoliko sam nekoga svojom izjavom povrijedio, duboko se ispričavam. Ja nisam antisemit, nemam rasističke predrasude niti sam nacist. Ne slažem se s ničim što je Hitler učinio, ne podržavam njegove ideje ni djela, na samom početku razgovora objašnjava mi Lars von Trier koji je ovo ponovio tisuću puta tijekom dva dana ispiranja “vlastitih govana“, kako to autor sam slikovito kaže. Razlog dogovorenog intervjua nekoliko dana ranije bio je njegov novi film “Melankolija” prikazan u konkurenciji upravo završenog 64. festivala u Cannesu (zanimljiv spoj intimističke drame i spektakla o kraju svijeta u kojem naš planet doslovno proguta gigantska zvijezda kojoj smo se našli na putanji), no nakon autorove nezgodne i nezgrapne izjave (vrlo solidan) film je pao u drugi plan.
Sa slavnim danskim filmašem i enfant terribleom, koji jednako podiže prašinu svojim filmovima i svojim izjavama, sjedimo za velikim ovalnim stolom u debeloj hladovini ugodnog boutique hotela 20-ak kilometara izvan Cannesa, u mjestu Les Mougins. Lars von Trier u bijelom slamnatom šeširu i crnoj majici kratkih rukava sjedi na vrhu stola u velikoj crvenoj kožnoj stolici na terasi s koje pogled puca na zelena brdašca iznad Azurne obale. Atmosfera je ljupka i idilična, ali danski filmaš baš i nije opušten niti veseo nakon što ga je vijeće filmskog festivala u Cannesu dan ranije službeno protjeralo nakon navodnog simpatiziranja Hitlera i ideje nacizma na službenoj tiskovnoj konferenciji filma “Melankolija”.
Odluka Vijeća direktora
- Ispalo je strašno glupo jer sam govorio engleski, na danskom bi to bilo mnogo jasnije i nijanse bi bile shvaćene. Jedino što sam stvarno rekao jest da sam u Hitleru u interpretaciji Bruna Ganza u filmu “Hitler: konačan pad” vidio i čovjeka, a ne samo zvijer, samo to sam rekao i ništa drugo. Zanimljivo mi je da u svakom od nas leži i mali nacist, a da u Hitleru leži i mali čovjek, to je bila moja namjera, naravno ispao sam totalni idiot i naivac i glupan, popišao sam se u vlastiti tanjur! - kaže von Trier.
Je li reakcija bila tako šokantna zato što smo u Francuskoj gdje spominjanje Hitlera i nacizma izaziva vrlo negativna sjećanja? Možda ste pogodili u živac?
- Možda, ne znam. Pretpostavljam.
Da ste isto rekli za Staljina ili Mao Ce Tunga mislite li da bi bilo drukčije?
- Očito je Hitler posebno osjetljiva kategorija, što je i razumljivo. Bilo je to izuzetno glupo s moje strane, to sam već sto puta rekao, ali brine me i to što se zabranjuje govoriti o stvarima. Bio sam dobro raspoložen, krenuo sam nešto reći, imao sam misao, a onda sam se izgubio, otišao predaleko i zakopao se do vrata u vlastita govna i to pred čitavim svijetom!
Mislite li da ćete se vratit u Cannes? U ovom trenutku ste službeno persona non grata…
- To ćemo vidjeti, ne znam. Koliko znam još uvijek imam dva dobra prijatelja u vrhu festivala, Gilla Jacoba i Thierryja Fremauxa koji su pametni ljudi koje poštujem, barem se nadam da su mi još uvijek prijatelji. Postoji vijeće direktora koje će odlučiti o svemu, vidjet ćemo.
No vi se želite vratiti u Cannes, ili ne?
- To ovisi o festivalu, u ovom trenutku ne smijem se približiti glavnoj festivalskoj dvorani bliže od 100 metara, a u toj situaciji bilo bi malo teško sudjelovati na festivalu. Možda bih mogao mahati s balkona zgrade preko puta, odgovarati na pitanja na tiskovnoj konferenciji pomorskim znakovima, zastavicom… (smijeh)
Mislite li da će se ova afera odraziti i na prijem filma?
- Vjerojatno hoće, siguran sam da postoje zemlje koja nakon ove glupe epizode neće kupiti film. Ali to je moja vlastita glupost, kad biste iz moje izjave izbacili riječ “simpatiziram”, ne bi se ništa dogodilo. Kad bih ja čuo da netko suosjeća s Hitlerom, reagirao bih na isti način i rekao “tko j... takvu budalu!”. Mislim da nije dobro za film i da će biti posljedica. Bojim se i da bi neki investitori mogli odustati od financiranja mojih filmova, ali nadam se da se to neće dogoditi i da će sve sjesti na svoje mjesto kad se smire strasti i prihvati moja isprika i obrazloženje koje sam dao. Jednostavno sam bio pogrešno shvaćen.
Početak filma vrlo je sličan “Antikristu”, isti dizajn špice, ista topografija… je li to slučajnost ili opet dio neke nove trilogije?
- Problem je što sve moje trilogije završe na dva filma (smijeh), u tom kontekstu možemo reći da je i ovo trilogija! (smijeh)
Depresija i katastrofa
Kraj svijeta, kataklizma, svršetak ljudske civilizacije česta su tema filmova i knjiga. Odakle ta potreba umjetnika za oslikavanjem kraja naše egzistencije?
- Ne znam, njemački romanticizam npr. traži pročišćenje kroz smrt i mučenje. Stanje melankolije je zanimljivi osjećaj, vrlo je primamljiv na neki način, kao ljubav koja je divna, ali i bolna i mučna, osjećaj potpune emocionalne obuzetosti tijela, uma i srca. Nije vas briga za ništa jer ste fokusirani. Istraživanja su pokazala da se melankolični i depresivni ljudi mnogo bolje nose s katastrofama nego oni koji ne pate od tih poremećaja, to je valjda zato što su već bili na rubu pa se znaju s tim nositi.
Glavnu žensku ulogu trebala je tumačiti Penelope Cruz, koja je odustala prihvatiši bolje plaćenu ulogu u “Piratima s Kariba” pa ste onda angažirali Kirsten Dunst…
- Da, to nije prvi put da mi glumci otkazuju. Penelope mi je rekla da je pokušala odgoditi snimanje Pirata, ali nekako u to ne vjerujem. Moj problem je što ne mogu čekati glumce jer onda nemam što raditi godnu dana, nemam taj luksuz i ne volim da mi materijal leži.
Kirsten znate iz filmova o Spidermanu?
- Znam je iz drugih filmova, a bila je slobodna i zainteresirana, ali jedan od razloga je i preporuka P.T. Andersona koji mi je rekao “ako tražiš američku glumicu onda uzmi Kirsten Dunst!”
Neprilagođeni buntovnik
Zanimljivo je da je ona u stvarnom životu prošla vlastitu depresiju…
- Ne znam koliko je to bila prava depresija, ali znam da je jako dobro shvatila lik i osjećaje osobe koja je depresivna i melankolična pa pretpostavljam da je imala vlastita iskustva.
Kritika i mediji su se raspisali o tome kako je “Melankolija” vaš prvi korak prema više srednjostrujaškom filmu. Slažete li se s tim?
- Ne! (smijeh) Čuo sam takva mišljenja, ali nemaju veze s istinom, mainstream me ne zanima. To me podsjetilo na knjigu Gilla Jacoba s kojim sam razgovarao dan prije ovog sranja koje sam napravio. U knjizi je napisao da sam u svom prvom posjetu festivalu došao u kožnoj jakni, a onda sam nabacio smoking, što se događa svim buntovnicima koji se vraćaju svom stadu. Ta me njegova izjava i dan-danas jako živcira! (smijeh) Rekao sam mu to, rekao sam mu da je njegova krivica što sam i dalje buntovnik i da je njegova krivica što je moj sljedeći film pornić, kako bih svima pokazao da sam i dalje buntovnik i neprilagođen bez obzira što mi je 55 godina.
Ali ne možete poreći da ovaj film jest najbliži mainstreamu od svih vaših do sada: imate holivudsku zvijezdu, specijalne efekte, film je prekrasno snimljen, djeluje vrlo skupo…
- Da znam, i to me vrijeđa i ne vrijeđa, znam što sam napravio i znam kako film izgleda, ni ja ni moj direktor fotografije na kraju nismo bili presretni s rezultatom. Jako je teško naći ravnotežu između te dvije ideje komercijalnog i autorskog ako želite izbjeći da vam film izgleda kao TV reklama za čokoladu. Mislim da je film prekomercijalan, ali drago mi je da se ljudima sviđa. To je važno iako bih ja volio da je manje privlačan širokim masama.
Na redu ‘Nimfomanka’
Što nam možete reći o tom porniću koji pripremate?
- Film se zove “Nimfomanka” (smijeh), ali nije ono što svi odmah pomisle, film je jedna vrsta diskusije o tom fenomenu i stanju, film govori o erotskoj i seksualnoj evoluciji žene od njezina rođenja do pedesete godine života, ona samu sebe naziva nimfomankom. Film će sadržavati jako mnogo dijaloga i malo eksplicitnog seksa, bit će to više filozofiranje o toj temi, a manje prakticiranje. Znam da će film biti izazov za publiku jer to nije vaš svakodnevni par čarapa, ali nadam se da će im se film dopasti. Napravit ćemo hardcore i softcore verziju filma. Tvrdu, eksplicitnu, jer ja sam kulturni radikal i ne mogu napraviti film o ovakvoj temi, o seksu i erotici da ne prikažem k.... i p...., ali moram napraviti i soft verziju jer inače ne mogu skupiti novac za film.
Smisao u životu
A što se sad događa s projektom koji pripremate s Martinom Scorsesejem? Je li ova afera ugrozila zajednički remake vašeg projekta Five Obstructions?
- Nisam se nakon ovog nemilog događaja čuo s Martyjem pa ne znam je li ovo imalo utjecalo na njega i mijenja li se nešto. Nadam se da ne.
Ideju političke korektnosti žestoko ste osjetili na svojoj koži, što je vrlo ironično jer ste poznati kao radikalan filmaš i autor koji provocira…
- Bez obzira na moju vlastitu glupost koju sam napravio, i dalje smatram da je politička korektnost nezdrava pa i opasna, o stvarima treba razgovarati, ne možemo svi imati isto mišljenje o svemu, o svemu treba diskutirati. Ovo što sam ja napravio je glupost, ali isto tako moram reći da ta ista sila i potreba u meni koja me tjera da ponekad izvalim nešto totalno nepotrebno, tjera me i da radim filmove. Možda su i ti filmovi glupi, ali me vesele, daju mi smisao u životu.