Nakon što je 2001. debitirala filmom o eksjugoslavenskim imigrantima "Lovely Rita", austrijska redateljica Jessica Hausner nanizala je svaštarski, ali zanimljiv opus.
Film "Little Joe" njen je dosad najambiciozniji projekt. Snimljen u produkciji pariškog producenta Phillippea Bobera, na engleskom jeziku i s britanskim glumcima, film je prikazan 2019. u Cannesu gdje je Emily Beecham dobila nagradu za najbolju glumicu.
Beecham glumi razvedenu majku, genetičarku u botaničkom laboratoriju. Ona i njen asistent (Ben Whishaw) uspiju kreirati cvijet koji mirisom stvara osjećanje sreće. U hitnji da proizvod pusti na tržište, laboratorij ignorira dvojbe stare znanstvenice (Kerry Fox) koja sumnja da cvijet ima nuspojave. Sigurna u svoj rad, junakinja jedan cvijet donese kući gdje živi sa sinom.
"Little Joe" je dizajnerski efektan film. Hauser upečatljivo kreira aseptički svijet laboratorija, film joj je sav u prijetećim pastelnim bojama, a cvjetovi izgledaju zloslutno. Vizualnu izbrušenost, međutim, nije pratila i ona dramaturška. Hausner nije do kraja iskoristila potencijale pripovjedne premise. (Opet) koketira sa žanrom, ali ne opkorači do kraja u horor. Obigrava oko bioetičkih pitanja, no nikad ne ode dalje od bazične antifarmaceutske paranoje.
"Little Joe" je zanimljivo drukčiji. Nije bez vrlina. No, prije bismo gledateljima preporučili neke ranije Austrijankine filmove, kao doista izvrsni "Lourdes".