Prije nekoliko desetljeća kao mladi novinarski urednik poslao sam novinskog kolegu da intervjuira jednog (i tada i sada) slavnog češkog redatelja. Redatelj o kojem je riječ bio je poznat po slatkim, šarmantnim čovjekoljubivim filmovima u kojima se blago glade ljudske mane i uzdiže tzv. male ljude.
Novinar kojeg sam poslao vratio se u redakciju zgranut. Redatelj o kojem je riječ prvo mu je tražio novac, potom mu je tijekom cijelog intervjua držao okrenuta leđa, a dobar dio intervjua svodio se na mrzovoljno opanjkavanje konkurenata, žirija, nagrada, kolega i bivših suradnika. Do kraja ću života pamtiti rečenicu koju je tada izgovorio moj novinski suradnik. "Opet se pokazalo", rekao je, "da su ljudi koji pričaju tople ljudske priče u principu ološ."
Doista:...