Mađarski tajkun u zrakoplovu je koji srlja u katastrofu. No, to nije prva urota kojom ga se nastojalo likvidirati

Ukoliko ste poklonik filma, zasigurno ćete se potruditi pogledati "Feničansku spletku". Budući da ju je režirao Wes Anderson, u čijoj su filmografiji komedije "Rushmore", "Obitelj čudaka", "Fantastični g. Lisac", "Moonrise Kingdom" i "The Grand Budapest Hotel", otprilike znate što vas očekuje, iako "Feničanska spletka" nije u rangu njegovih najzanimljivijih ostvarenja. Što reći osim činjenice da mu je ekspozicija najluckastiji i najzabavniji dio. Njegov je protagonist mađarski tajkun Anatole Zsa­-Zsa Korda (Benicio del Toro), koji se upravo našao u zrakoplovu koji srlja u katastrofu. Navikao na takve situacije Anatole katapultira kopilota u sigurnu smrt, a sam nekako uspijeva preživjeti: to naime nije prva urota kojom ga se nastoji likvidirati, on je već oguglao na slične situacije, no ovaj put završava u komi i nađe se na božjem sudu gdje se treba odlučiti o njegovoj sudbini.

Povratak u stvarnost tajkun je preživio, no sad je shvatio da nakon toliko pokušaja atentata mora odrediti svoga nasljednika, to nisu dječaci koje je proteklih godina odgajao u tu svrhu, nego suzdržana i vrlo artikulirana pripravnica za katoličku redovnicu, sestra Liesl­, koja baš nije oduševljena titulom "nasljednice", budući da postoji opravdana sumnja da je Anatole skrivio smrt njezine majke. Odnosi s navodnim ocem isprva su dosta zategnuti, međutim, kako su oboje ubačeni u vrtlog događaja u kojima je najbolje da se drže zajedno, postupno se samo pretvaraju da su bliska rodbina, da bi to preraslo u iskrene obiteljske emocije. Kako je već običaj u Andersonovim filmovima, ekscesi guraju u drugi plan suvislu naraciju, no redatelj si to može dozvoliti jer pripada holivudskoj eliti koja ne robuje zaradi, nego pokušava napraviti nešto drugo u holivudskim okvirima. Redatelj je u međuvremenu osnovao vlastitu produkcijsku kompaniju American Empirical Pictures, za ovu prigodu povezao se s njemačkim studijom Babelsberg, u kojem je snimljen veći dio filma, zasnovan na tabloima prilično impresivnog vizualnog prosedea. Dakako, ništa od toga ne bi bilo moguće da Anderson ne pripada holivudskoj eliti, bliski suradnik mu je Roman Coppola, sin Francisa Forda Coppole, koscenarist znatnog broja njegovih filmova, tako da je i dalje prisutna teza da njih dvojica trpaju u priču sve što im padne na pamet. Ovdje baš nemaju kontrolu nad cjelinom, no kako rekosmo, kritičari su prema njima blagonakloni, široka publika znatno manje.