Sjedi tako stari Konfucije pred televizorom, a brada mu se – duša joj se u raju češlja nauživala – do poda zasukala. Na televiziji se prikazuje “Potjera”, kviz s četiri igrača i jednim kontra igračem, plaćenikom TV kuće, kojemu je cilj da ovih četvero osvoji što manje novca. Iako mu nije baš najjasnije čemu miješanje znanja s novcem – zar vrlina mudracu nije jedina nagrada?! – stari Konfucije gleda i ne trepće.
Kad odjednom, obrazi mu se rastvoriše u golem osmijeh. Na ekranu se pojavio 22-godišnji student prava iz Čazme. Zgodan mladić, uredno počešljan i još urednije odjeven. Modar sako, crven pulover, bijela košulja i plava kravata. Kao da ide na razgovor za posao u kakav velevažan županijski ured, piše Vinko Vuković za Slobodnu Dalmaciju.
Zapravo, nije teško zamisliti da će se Anđelo Berković – jer tako je ovom 22-godišnjem studentu prava iz Čazme ime – upravo ovako odjeven, čim diplomira, pojaviti na razgovoru za posao u kakvom velevažnom županijskom uredu.
– O, pa vi ste onaj mali s televizije – reći će mu budući šef koji je odmah s vrata prepoznao o kakvom se kvalificiranom talentu radi.
Zanima ga politika
Zaboravismo, naime, reći – jer i to je bilo na televiziji – da mladog Anđela više od svega zanima politika. Pače, mladi se Anđelo – vježbajući dok ne završi fakultet i onako se zalizan, u modrom sakou, crvenom puloveru, bijeloj košulji i plavoj kravati, ne pojavi pred vratima kakvog velevažnog županijskog ureda – već pomalo i igra politike.
Ništa pretjerano, tek je u svojem kraju imenovan rizničarom stranačkoga podmlatka, HDZ-ove Mladeži, koja se, poznato je, od malih nogu priprema za dan kada će se pojaviti pred vratima kakvog velevažnog županijskog ureda.
“Mali s televizije”, da napokon prijeđemo na stvar, briljirao je u “Potjeri”. U tolikoj mjeri da je u jednom trenu jučerašnjega dana videoisječak njegova nastupa postao čisti, kako se to danas popularno kaže, virtualni hit.
Niste gledali “Potjeru”? Šteta, bila je to, kako reče Dean Kotiga, najuporniji od troje HTV-ovih progonitelja, najbolja emisija dosad.
Mladi Anđelo prvo je u kvalifikacijama za utrku s lovcem, u rundi takozvanih brzopoteznih pitanja, od deset mogućih ponudio samo jedan točan odgovor. Nimalo posramljen i još manje obeshrabren – uostalom, ovo mu je bio drugi, jednako uspješan, dolazak u “Potjeru” – stao je potom pred progoniteljicu Moranu Zibar koja mu je, u obranu časti mizernog studentskog i političkog intelekta, ponudila tri opcije.
Mogao je tako mladi Anđelo pokušati dohvatiti 75.000 kuna, uz opasnost da mu Morana dahće za vratom, mogao je i sa sigurne udaljenosti od lovkinje ganjati 3500 kuna, koliko je i osvojio u kvalifikacijskoj rundi, a mogao je i učiniti nešto što još nitko nikad u povijesti ovog kviza nije napravio – prihvatiti treću opciju, odnosno, dok plaćenice Morane praktički i nema na vidiku, pojuriti za iznosom od ravno nula kuna.
Timska igra
Gledateljima koji ne prate “Potjeru” dužni smo objasniti da je riječ o timskoj igri. Svi igrači, naime, pojedinačno osvajaju određeni iznos u srazu s lovcem, a potom taj novac prelijevaju u zajedničku kasu, gdje se on, u slučaju pobjede u završnoj potjeri, ravnopravno dijeli. Bez obzira na to koliko je tko pridonio.
Pa tako, teoretski, onaj tko iz vlastitog duela s lovcem “donese” nula kuna zaradi isto kao i onaj koji donese 100.000 kuna. Uravnilovka, takva su pravila. Samo što se, rekosmo, još nikad, ali baš nikad, do pojave 22-godišnjeg rizničara Mladeži HDZ-a iz čazmanskog ogranka, nije natjecao netko tko bi tu “samo teoriju” pokušao pretvoriti u unosnu praksu.
Ostali igrači čudom su se čudili kad je mladi Anđelo odlučio prihvatiti ponudu od nula kuna, kumili su ga da ne bude nula od čovjeka, ali on se nije dao smesti. Čvrsto je – ne zaboravite, takva su pravila – odlučio uzeti novac koji mu ne pripada.
To je bio onaj trenutak u kojem su se starom Konfuciju obrazili rastvorili u golem osmijeh. S jedne strane studija bili su mladić s dreadlocksima – zalutali hipi kakve Anđelo i zalizani mladići poput njega zaobilaze u širokom luku – simpatična bakica – sijeda baba koja Anđelovim prijateljima, kako su se pohvalili na Facebooku, diže tlak – i sredovječni obiteljski čovjek – očiti primjer “luzera” koji se nikad nije pojavio pred vratima kakvog velevažnog županijskog ureda, a s druge zalizani mladić u modrom sakou, crvenom puloveru, bijeloj košulji i plavoj kravati kojega, kako sam reče, najviše zanima politika.
Zalutali hipi, stara baba i sredovječni luzer znali su dovoljno odgovora da pobjegnu lovcu i zarađeni novac stave u zajedničku kasu. Zlatni mladić nije, pak, znao ništa. Ali to mu nije smetalo da se pokuša dočepati njihova novca.
Nije mi žao
A kad ni u tome nije uspio, kad mu se čitava pokradena Hrvatska počela naslađivati i kad ga je čak i voditelj kviza Tarik Filipović ispratio riječima “nemojte mi zamjeriti, ali nije mi nimalo žao što ste ispali”, mladi se Anđelo oglasio statusom na Facebooku (na kojemu je prethodno svim prijateljima oglasio da ga gledaju jer će, kako je naveo u napadu sebeljublja, moći uživati u pogledu) u kojem citira pjesmu svog omiljenog benda koja, pak, završava stihovima “Serite po meni, al je stiglo moje vrijeme”.
“Serite po meni, al je stiglo moje vrijeme!” progovaraju iz mladog Anđela svi zlodusi hrvatske politike, dok Konfucije sjedi pred televizorom, a brada mu se – duša joj se u raju češlja nauživala – do poda zasukala. Ko ne zna – govori starina – a ne zna da ne zna, opasan je, izbjegavajte ga!