Petnaestog ožujka godine 44., na datum koji se u rimskom kalendaru naziva Martovske ide, skupina urotnika ubila je u rimskom senatu Julija Cezara. Ono što je u toj priči fasciniralo i suvremenike i kasnije generacije, činjenica je da je među glavnim ubojicama bio Julijev posinak i politički štićenik, Marko Junije Brut.
Simbolično ubojstvo
U “Martovskim idama” Georgea Clooneyja , “Juliju Cezaru” ime je Mike Morris (George Clooney), guverner je Pennsylavanije i glavni favorit na demokratskim izborima za predsjednika SAD-a. Njegov “Brut” zove se Stephen Myers ( Ryan Gosling), mladi je i daroviti voditelj kampanje. Za Myersa, Morris nije samo poslodavac, nego i politički idol kojem bezgranično vjeruje i smatra da može reformirati Ameriku. Myers, međutim, radi veliku pogrešku: pristaje na poziv na sastanak voditelja konkurentske kampanje, iskusnog spin-doktora Duffyja ( Paul Giamatti). Kad se za sastanak sazna, Myers dobiva otkaz. Istodobno, on otkriva kako njegov politički mentor Morris ima mračnu tajnu - i odluči je iskoristiti da povrati utjecaj, te simbolički “ubije” političkog poočima.
Kazališni komad
Clooneyjeve “Martovske ide” nastale su prema brodvejskom kazališnom komadu “Farragur North” Beaua Willimona, inače bivšeg uposlenika kampanje demokratskog kandidata Howarda Deana. Ujedno, to je još jedan od filmova u kojima je Clooney kao s onu stranu kamere, a koji tematiziraju unutrašnji ustroj i slijepe pjege američke politike. Clooney - inače sin novinara - napravio je to u “Syriani”, “Laku noć i sretno”, u “Ispovijestima opasnog uma”, kao i “Ljudima koji bulje u koze” koje je režirao scenarist “Ida” Heslov. U većini tih filmova, Clooney se predstavlja kao politički liberal konfrontiran konzervativnoj američkoj većini, ali i kao trezveni skeptik koji na politiku gleda kao na svojevrsni festival pričina, časovitih savezništava i skršenih iluzija. Takav je film i “Martovske ide”: riječ je o filmu otrežnjenja, filmu u kojem se junak budi iz očaranosti političkim idolom postajući tvrd i ciničan. Ukratko, to je pravi film za Ameriku potkraj Obamine ere.
Mitska ravan
“Martovske ide” nisu film iz kojeg ćete mnogo saznati o mehanizmima politike, o praktičnim protokolima odlučivanja, lobistima i donatorima. Priču o mladom vjerniku koji se obrušava na svog palog idola Clooney je skoro podigao na mitsku ravan. Zato je bila pronicljiva Clooneyjeva odluka da film ne naslovi po drami (koja se zove po stanici Metroa u Washingtonu oko koje su koncentrirane lobističke agencije), nego da naslov s historijskom referencom. Jer, “Martovske ide” nisu lokalno specifična priča o američkom političkom inženjeringu, nego prije film nalik borhesovskoj pripovijetki, u kojem se kroz “reprizu” davnog, “premijernog” oceubojstva preslikava sukob političkog oca i sina.