Prvo što primijetite kod britanskog redatelja Mikea Newella je glasan i veseo pozdrav: “Hi, darling”. Kasnije je otkrio da “darling” zapravo govori svakome kome ne zna ime, ali srdačnost i sklonost izraženoj gestikulaciji koju je pokazao za vrijeme našeg razgovora u londonskom hotelu Dorchester samo naglašavaju osjećaj da 68-godišnji redatelj uživa u ulozi zabavljača. Vjerojatno je i zato njegova filmografija toliko raznovrsna te, uz ostalo, obuhvaća film noir “Dance with a Stranger”, romantičnu komediju “Četiri vjenčanja i sprovod”, gangstersku priču “Donnie Brasco”, ali i četvrti film iz serijala o Harryju Potteru. Toj raznolikoj skupini filmova Newell je ovih dana dodao i svoj dosad najskuplji projekt “Princ Perzije: Pijesak vremena”, 200 milijuna dolara vrijednu adaptaciju kompjutorske igrice. U visokobudžetnom spektaklu, kojim producent Jerry Bruckheimer pokušava ponoviti uspjeh “Pirata s Kariba”, glavne uloge imaju Jake Gyllenhaal i Gemma Artertona, u naša kina film dolazi - sutra.
Koliko je tehnički zahtjevno snimiti film s budžetom od 200 milijuna dolara?
- Ne pretjerano. Imao sam sreću što sam imao odličnog prvog pomoćnika Simona Warnocka. Zapamtite to ime jer ćete ga uskoro svugdje vidjeti. Prvi pomoćnik je redateljeva desna ruka, osoba koja viziju pretvara u stvarnost. Kad sam poručio Simonu da želim glavne glumce s cijelom vojskom na litici, u zoru, tako da je sunce iza njih i to uz puno oblaka prašine oko njih, on je samo klimnuo glavom. Kad sam došao na dan snimanja, tamo je bilo 400 konjanika i 100 deva, a pokraj njih 16 strojeva za vjetar. I to sve pola sata prije zore. Dakle, kad ste redatelj na ovako velikom projektu, dovoljno je samo da poželite, a ostali vam sve sređuju. Jedino morate znati što želite.
Zvuči kao da je to najlakši posao na svijetu.
- Da, tako izgleda, ali ipak nije. Problem nastaje kada treba pomiriti tu veliku organizaciju i očekivanja s činjenicom da je ovo ipak film kojemu je potrebna snažna priča. “Princ Perzije” je veliki spektakl, film u pravoj tradiciji žanra producenta Jerryja Bruckheimera, no istodobno ja sam zaposlen kako bih u taj žanr unio poseban odnos prema likovima koji moraju biti puni života.
Dakle, moj je posao bio da 400 konjanika, 100 deva i buđenje sunca budu u kadru, ali ne zaguše emocije između dečka i cure koji se zaljubljeno gledaju.
Filmovi bez suvislih likova
Je li onda “Princ Perzije” akcijski spektakl ili ljubavna drama?
- Ovo je akcijski film, tu nema nikakve sumnje, ali akcije ne bi bilo da unutra nisu kvalitetno napisani likovi. Po meni, likovi su uvijek oni koji pokreću priču. Ako nemate zanimljive likove, sve ostalo pada u vodu. No, to je samo moj stav. Drugi redatelji će vam reći da im likovi nisu niti potrebni kad imaju specijalne efekte i vratolomije s kamerom.
Zar svaki film ne bi trebao imati uvjerljive likove?
- Ne, pogledajte samo “Transformere”. U njima nemate nijedan suvisli lik, a film je postao hit diljem svijeta. Dakle, očito je da film može funkcionirati bez likova, bitni su jedino transformeri. Kad bi barem mogli dva transformera darovati Grčkoj, oni bi sigurno riješili njihovu krizu.
Kada smo se već dotaknuli Grčke, mislite li da je ispravno da druge europske zemlje plaćaju njihove dugove?
- To je vruća tema, a ja sam samo jednostavan dečko iz Londona čije mišljenje nije toliko bitno. Naravno, trebali bi spriječiti pad eura. Iako moja zemlja nije u eurozoni, smatram da bi bilo pogrešno dopustiti da euro propadne. Potrebna nam je stabilnost i zato sam posebno zahvalan što u ovim trenucima imamo Angelu Merkel. No, ponavljam, moje mišljenje tu nije bitno.
Mnogi su se začudili kad ste Jakea Gyllenhaala odabrali za akcijskog junaka Dastana.
- Kad sam razmišljao o Dastanu znao sam da mora dolaziti iz radničke obitelji jer je odrastao u siromašnoj četvrti, morao je biti anarhist, individualist, osoba s divnim smislom za humor te fizički izuzetno spretan.
Znao sam da takvoga glumca neću pronaći među uobičajenim akcijskim junacima. Jakea znam jako dugo, još kad je imao desetak godina, znam mu i roditelje pa sam bio svjestan da mu neće biti problem pokazati svoju smiješnu stranu jer je doista duhovit, ali bilo je pitanje kako će se snaći u akcijskim scenama. Ostao sam začuđen kad sam vidio s koliko je ozbiljnosti shvatio svoju ulogu te naučio jahati, boriti se i skakati kao pravi kaskader. A u svim tim akcijskim scenama ostao je prepoznatljivi Jake, isti onaj glumac iz “Planine Brokeback”. I to je bilo ono što sam tražio, akcijski junak koji nije otporan na sve, već, naprotiv, pokazuje svoju ranjivost i emocije.
Rekli ste da je ovo žanr Jerryja Bruckheimera. Tko je onda imao zadnju riječ oko izgleda filma, vi ili producent?
- Jerry.
Je li onda ovo vaš ili njegov film?
- Uh, koje neprijateljsko pitanje… Dobro, ispričat ću vam kako je bilo. Napravio sam film koji je trajao sat vremena i 58 minuta. Bio je vrlo dobar i odnio sam ga Jerryju da ga pogleda, ali on nije bio do kraja oduševljen. To me jako zabrinulo pa smo počeli raspravljati o tome što nedostaje filmu i na kraju sam mu rekao da je ovo Bruckheimerov film koji u kinima mora zaraditi više od 200 milijuna dolara i da mi mora točno reći što mu ne odgovara. On je odlučio dovesti Spielbergova montažera Michaela Kahna koji je film skratio za osam minuta, stavio veći naglasak na ljubavnu priču, ali nije dirao glavne scene. Nakon što je završio svoj posao, ponovno sam Jerryju pokazao film i pitao ga je li to sada film koji je želio. “Da, ali je također film koji si ti snimio”, odgovorio je. To je standardna procedura u Hollywoodu i ja nemam problem s time. Kad sam prihvaćao posao znao sam pravila igre, znao sam da je ovo Bruckheimerov žanr, a on doista poznaje publiku.
Mračne ljubavne priče
Koliko vam je bilo važno da na početku filma pokažete dio u kojem perzijska vojska upada u sveti grad s opravdanjem da traže oružje, što je očita poveznica s Amerikom i Irakom?
- Taj dio su napisali scenaristi. Svi smo bili svjesni i složni da taj dio mora ostati u filmu, ali isto tako smo se složili da film ne smije biti samo o tome.
U vašoj filmografiji su romantične komedije, niskobudžetne drame, krvavi krimići i visokobudžetni akcijski spektakli. Kako zapravo birate svoje filmove?
- Cijela moja generacija vrlo je nepovjerljiva prema ponavljanju, što je zapravo jako teško izbjeći u ovom poslu. Nakon što sam snimio “Dance with a Stranger” dvije godine sam dobivao samo scenarije za mračne ljubavne priče. Isto je bilo i nakon “Četiri vjenčanja i sprovoda”, kada su mi nudili jedino romantične komedije.
U takvoj situaciji izuzetno je lagano upasti u kalup i proizvoditi jedno te iste filmove. I zato sam kao jedini kriterij za odabir novog projekta uzimao je li scenarij dobar ili loš. A kada tako gledate, onda nije nimalo teško skakati između žanrova jer u svakom se može pronaći kvalitetan predložak.
Efekti su svakodnevica
Koliko vam je teško pratiti stalne tehničke inovacije i promjene u načinu snimanja pogotovo visokobudžetnih filmova?
- Ako se želite baviti režijom, morate pratiti što se događa. Sjećam se kako je Vijetnamski rat unio malu revoluciju u način na koji su snimani filmovi u Velikoj Britaniji. Velike statične kamere, naime, bile su neupotrebljive na bojištu u Vijetnamu pa su počeli raditi male kamere koje se mogu nositi na ramenu, kako bi mogli imati dobre snimke ratnika. I odjednom su filmaši dobili kvalitetne, ali upola jeftinije kamere, što je pomoglo da se poveća produkcija filmova.
Mislite li da je kompjutorsko modificiranje slike poboljšalo ili uništilo filmsko stvaralaštvo?
- To je samo još jedan od filmskih alata koji daje sjajne rezultate kada znate što želite napraviti. Sjećam se da sam prvi susret s kompjutorskom manipulacijom slike imao zahvaljujući Georgeu Lucasu koji je u Engleskoj snimao seriju “Pustolovine mladog Indiane Jonesa”, o ranim danima pustolova kojega je na filmu igrao Harrison Ford. Bio je to sjajan projekt za nas, britanske redatelje, jer smo se svaki put kad bi nam ponestalo novca mogli javiti Georgeu i odraditi pokoju epizodu.
Serija nije imala golem uspjeh i svi su se čudili zašto ju Lucas nastavlja snimati, ali samo malobrojni su vidjeli da njega nije zanimala gledanost. Seriju i kasnije TV filmove koristio je kao poligon za razne pokuse s CGI-jem i brojni efekti koji su nam danas svakodnevnica, prvi put su iskušani na tom projektu. I sve je to sjajno, doista pomaže redatelju da ima više izbora, ali i dalje stoji - ako nemate jake likove, nemate ni dobar film.
Zašto sam odbio prvi film o Potteru
Nakon što ste odbili snimiti prvi film o Harryju Potteru, zašto ste se prihvatili režije četvrtog nastavka “Harry Potter i plameni pehar”?
- Kada su mi nudili da snimim prvi film o Harryju Potteru, jednostavno nisam bio spreman. Nisam mogao zamisliti kako da tu knjigu prebacim na platno. I odbio sam posao. No, nakon što je Chris Columbus napravio odličan posao s prva dva filma i postavio cijelu franšizu na zdrave temelje, vidio sam da u tim okvirima mogu ponuditi nešto novo. Činilo mi se da bi bilo zgodno unijeti u priču atmosferu paranoičnih trilera kao što je “Sjever-sjeverozapad”, a i poseban je izazov bila činjenica da nikad dotad nisam radio na tako velikom filmu.