VIRTUALNA ZBIRKA

'MISLIM DA JE PRESEDAN DA SE JEDAN FILM PRIKAZUJE ISTI DAN NA HRT-u I RTS-u' Večeras TV premijera filma o hrabroj Diani Budisavljević

Diana Budisavljević
 

“Imala sam 12 godina i sjećam se kako su djeca s Kozare dovođena u dječji dom u Kukuljevićevoj ulici. Došli su kamioni s tom djecom i mi veće curice smo ih dočekale inosile tu djecu, po 2-3 komada odjednom. I to je cijela priča. A kako smo se mi osjećale to je druga pjesma.”

Svjedočanstvo pokojne zagrebačke fotografkinje Marije Braut tek je jedno od brojnih koja su prikupljena tijekom opsežnog istraživanja za višestruko nagrađivani film o Diani Budisavljević redateljice Dane Budisavljević.

“Dnevnik Diane Budisavljević”, temeljen na zapisima humanitarke zahvaljujući čijem je angažmanu spašeno više od deset tisuća srpske djece iz ustaških logora smrti, svoju će tv premijeru imati večeras, na dan kada se obilježava sjećanje na proboj posljednje grupe zatočenika Jasenovca, ujedno i dan sjećanja na sve žrtve i preživjele zatočenike tog ustaškog logora.

Dianina pisaća mašina

Multimedijalna platforma

No veliki projekt koji je započeo otkrićem dokumenata i drugih materijala o Diani Budisavljević, čime se upotpunila donedavno gotovo nepoznata priča o toj hrabroj ženi u vrijeme Drugog svjetskog rata, a koja je kulminirala filmom, imat će i svoj nastavak. Upravo su u tijeku pripreme za virtualni muzej posvećen akciji Diane Budisavljević koji bi trebao biti dovršen do jeseni.

Multimedijalnu informacijsko-edukativnu platformu pod nazivom “Od filma do muzeja” razvija Tvrtka Hulahop d.o.o., producent i distributer filma “Dnevnik Diane Budisavljević” kao nadogradnju postojeće web stranice filma na adresi www.dnevnikdianebudisavljevic.com.

“Riječ je o projektu koji produbljuje i na atraktivan način prezentira mnoštvo materijala proizašlog iz višegodišnjeg istraživanja za potrebe filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ redateljice Dane Budisavljević. Virtualni muzej posvećen akciji Diane Budisavljević kruna je desetogodišnjeg rada brojnih suradnika.

Tisuće stranica, fotografija, tonskih i slikovnih zapisa bilo je potrebno kako bi se odgovorno pristupilo radu na osjetljivoj temi. Konkretno, radi se o 60-ak arhivskih izvora, 3000 stranica relevantnih dokumenata, literature, bibliografskog materijala, fotografija, arhivskog filmskog i video materijala te 113 prikupljenih i snimljenih svjedočanstava”, ističu iz produkcijske kuće.

Virtualni muzej temeljit će se na materijalima koji su prikupljeni za film Dane Budisavljević, no od kojih mnogi nisu upotrebljeni. Prije svega se to odnosi na dokumente koji su otkriveni tijekom povijesnog istraživanja koje je vodio povjesničar Silvestar Mileta, s ciljem, kako ističu producenti i redateljica, da se “ova osjetljiva tema kojom se film bavi u svakom trenutku može jasno argumentirati”.

Među dokumentima je i nalog za oduzimanje kartoteke Diani Budisavljević i propusnica Juliju Budisavljeviću koja mu omogućuje kretanje unutar policijskog sata. Posjetitelji virtualnog muzeja moći će vidjeti i neke predmete koji su pripadali Diani Budisavljević, primjerice njezinu originalnu pisaću mašinu koja je korištena kao rekvizit u filmu.

Postoji i zanimljiva anegdota oko Dianine mašine, otkriva Dana Budisavljević. Nije, kako priča, uobičajeno da se koriste originalni rekviziti pa su za potrebe snimanja nabavili dvije druge mašine “dublere”. No međutim, kad su počeli snimati scenu u kojoj Diana, odnosno glumica Alma Prica, prepisuje svoje bilješke, obje su se mašine “zakočile”. “Rekla sam, ništa, idemo po Dianinu originalnu. I nevjerojatno da mašina koja sedamdeset godina nije korištena krene i radi. Bio je to čudesan moment”, prisjeća se redateljica.

nalog za oduzimanje kartoteke Diani Budisavljević

Interes za objavu

Kako nam objašnjava Dana Budisavljević, od samog početka bilo je jasno da gotovo 80 posto prikupljenog, istraženog i proizvedenog materijala neće stati u jedan film. “Znali smo da bi u doglednoj budućnosti te materijale trebalo okupiti, obraditi i prezentirati javnosti na jednostavan, suvremen i interaktivan način.

Zbog velikog broja djece koja su bila obuhvaćena akcijom spašavanja, postoji ogroman interes za objavom dokumenata iz Dianine ostavštine i našeg istraživanja, kao i potreba da se zabilježe i podijele priče preživjelih i njihovih potomaka.”

Kad su počeli raditi na filmu 2010. godine trebalo je, objašnjava redateljica, prvo sve istražiti, bilo je potrebno napraviti povijesno istraživanje što nije uobičajeno. “Ne znam da li je za neki hrvatski film takvo nešto napravljeno”, priča redateljica. “Počeli smo praktički od nule.

Postojao je Dianin dnevnik koji je objavljen 2003. godine, a koji je pronašla nakon njezine smrti unuka Silvija Szabo, ona nam je puno toga ustupila za snimanje filma. Bilo je od početka pitanje šta sa svim tim materijalom, no samo snimanje tražilo je veliki napor i nismo se mogli baviti time u to vrijeme. Uostalom, htjeli smo i vidjeti kako će film proći kod publike.”

propusnica Juliju Budisavljeviću za policijski sat

Dana Budisavljević ne krije uzbuđenje pred tv premijeru. “Mislim da je to presedan da se film prikazuje isti dan i na RTS-u i HRT-u. Jako me zanima reakcija tv publike koja je sasvim nešto drugo od festivalske. To će biti i pokazatelj koliko smo i kao društvo spremni za ovakve teme. Imam velike nade.

Važno je da nas ovakve priče opominju, ali i podsjećaju na najbolje ljude u najgorim vremenima. Koliko god to zvučalo kao klišej, ali važno je da se povijest ne ponavlja i da se shvati da se ratovima ništa ne rješava. To je neka moja misija. Diana je za to jako dobar primjer i velika inspiracija”, kaže redateljica.

Neobjavljene priče

A velike nade polaže i u sam virtualni muzej kojem bi kruna svakako bio jednog dana i pravi, fizički muzej. To je, kako objašnjava redateljica, za sad u nekoj dalekoj perspektivi. Virtualni muzej je nešto što je prema njezinom mišljenju prikladno za ovo vrijeme u kojem živimo. “Cilj je ovog projekta da Dianina priča živi i dalje.

To je ogromna priča koja se ne može obuhvatiti u jednom filmu. Puno je ljudi tu zainteresirano, puno ih se ta priča dotiče. Naravno, krajnji bi bio cilj da se pronađe i Dianina kartoteka. Bio bi to na neki način i jedan simbolički čin”, kaže Dana Budisavljević.

Virtualni muzej, ističe redateljica, uvijek dostupan na internetu, kojem se može pristupiti bilo kada i iz bilo kojeg dijela svijeta, najbolji je način da se za buduće generacije sačuva jedna od najstrašnijih, ali i najveličanstvenijih priča iz Drugog svjetskog rata. Također, kako napominje, tijekom istraživanja nije bilo lako doći do dokumenata, različite države, mnoge ustanove i dokumentacija stradale su u ratovima devedesetih, a “Dianina djeca” i njihovi potomci žive diljem svijeta.

Uz svjedočanstvo Marije Braut, među materijalima koji će biti “izloženi” u virtualnom muzeju posvećenom Diani Budisavljević su i druge nikad objavljene priče poput one Vere Velebit, čija je obitelj udomila dijete spašeno djelovanjem Dianine akcije, i Jeronima Trputca koji je igrom slučaja pronašao ostatke Dianine kartoteke na tavanu fakulteta za socijalni rad.

Bitan segment virtualnog muzeja činit će i edukativni sadržaj namijenjen učenicima i profesorima. Škole su naime pokazale veliki interes za ovaj film koji je dosad pogledalo oko 5000 učenika.

“Povijesno razdoblje kojim se film bavi dio je školskog kurikuluma u osnovnim i srednjim školama, a materijali i svjedočanstva prikupljeni i snimljeni u višegodišnjem istraživanju i stvaranju filma predstavljaju povijesno vrijednu riznicu informacija, znanja i osobnih ispovijesti za izradu didaktičkog materijala, kao žive, suvremene i multidisciplinarne dopune u nastavi.

Izradom dodatnih edukativnih materijala koji će biti dio virtualnog muzeja planira se ponuditi interesantan sadržaj većem broju mlađih gledatelja”, navode iz produkcije kuće Hulahop. Projekt “Od filma do muzeja” sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. siječanj 2023 03:19