Prava povijest zvučnog filma počela je zvukom koji je služio da pobudi jezu. Taj zvuk bio je zvuk zviždanja serijskog ubojice u trileru “M” (1931) Fritza Langa. U Langovom filmu, ubojica kojem ne znamo lice zviždi melodiju Edwarda Griega, a s tim zviždanjem film je prvi put naučio koji je hororski potencijal zvuka.
Od tada nadalje, zvuk je dio osnovnog alata horora, a taj zvuk mogu biti lepet, škripa i cvilež, kao i sinkopirana atonalna glazba. A ako je zvuk i dosad bio u filmu izvorište jeze, nikad - međutim - nije postojao film u kojem izvorište jeze nije ovaj ili onaj zvuk - nego zvuk kao takav. Takav film sada postoji, a njegov naslov je “A Quiet Place”.
“Mjesto tišine” redatelja Johna Krasinskog zbiva se u distopijskoj bliskoj budućnosti. Ljudsku civilizaciju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....