Mladi par na rubu je razlaza. No, kada se jednog dana probude i shvate da se nalaze u zgradi koja je potpuno zazidana, učinit će sve da se iz nje izbave

Njemački film "Cigla" (Brick) spada u niz suvremenih visokokonceptualnih trilera koji počivaju na efektnoj polazišnoj premisi koja je ujedno i glavni adut filma. Slučajevi španjolske "Platforme" i "Bird Boxa" pokazali su da su streaming-platforme u principu savršen ekosistem za takve filmove. To se pokazalo i u slučaju njemačkog filma: "Brick" je proveo nemalo vremena na čelu gledanosti Netflixa u Hrvatskoj, a i sad se žilavo drži u prvih deset. No poveznica "Platforme" i "Cigle" tu staje.

Jer dok je "Platforma" bila dobar film, "Brick" je razočaravajuća budalaština. Junaci njemačkog filma su mladi par (Scweighoffer, Fee) na rubu razlaza. Jednog dana probude se u stanu u zgradi koja je potpuno zazidana: na svim prozorima i vratima nalazi se neprelazni zid. Par junaka poveže se s ostalim stanarima u zgradi, nastojeći shvatiti što se dogodilo i izbaviti se van. "Brick" je žalostan primjer kako je kod high-concepta lako smisliti prvih petnaest minuta: problemi počnu nakon toga. A u "Cigli" je te probleme teško i prebrojati. Film vrvi od neuvjerljivih pripovjednih obrata, likovi se ponašaju nesuvislo. Motivacija raspleta isisana je iz prsta, a distopijski obrat na kraju nakalemljen mehanički. Ktomu, dijalozi u filmu grozno su napisani, režija nije najbolja, a likovi ima­ju jednu zajedničku crtu: svi su ljepuškasti i dosadni.