L‘Événement

Nagrađivani film inspiriran ilegalnim pobačajem književnice Annie Ernaux u domaćim kinima

L'evenement (2021)
 

 Image Capital Pictures/Film Stills/Profimedia
Relativno neiskusna redateljica ovim je filmom baš navelike iskočila, kao pravi, potpuno izbrušeni talent. Film je stigao u Cineplexx

Francuska književnica Annie Ernaux imala je 23 godine i bila na kraju studija kad je otkrila da je zatrudnjela. Trudnoća je značila da se može oprostiti od studija i diplome. Vratila bi se u rodni gradić kao jedna od tolikih samohranih majki. "Ono što je raslo u meni" pisat će kasnije Ernaux, "bilo je, na izvjestan način, socijalni neuspjeh."

Provincijska studentica bila je stoga odlučna da pobaci. Problem je što je 1963. abortus u Francuskoj ilegalan. Stoga je, nakon niza diletantskih pokušaja s čajevima i pletaćom iglom, pobačaj obavila kod ilegalne aborterke. Mnogo kasnije Ernaux će o cijelom tom iskustvu napisati roman nedavno objavljen i u Hrvatskoj. Roman "Događaj" ("L'Événement") imao je samo 45 stranica. No riječ je o 45 stranica moćne proze.

Praktički istodobno kad je knjige Annie Ernaux izišla na hrvatskom, doživjela je i najljepšu moguću filmsku ekstenziju. Adaptacija romana u režiji redateljice Audrey Diwan prikazana je u rujnu na festivalu u Veneciji. Film relativno nepoznate 41-godišnje režiserke pretvorio se u senzaciju festivala i u jakoj konkurenciji neočekivano dobio Zlatnog lava. Sada se može pogledati u Cineplexxu.

Redateljica Diwan, inače podrijetlom Libanonka kojoj je to tek drugi film, odlučila se odmaknuti od sjajnog romana u nekoliko krupnih stvari. Ionako tanku knjižicu još je okljaštrila time što je s nje sljuštila okvirnu naraciju zrele autorice, te čitavu radnju svela na 1963. Premjestila je i mjesto radnje: umjesto zavičaja književnice (Normandije) kao mjesto radnje je odabrala svoj rodni grad, Angouleme. Odabir grada na jugu determinirao je i atmosferu filma: tjeskobna drama junakinje zbiva se u toplom, osunčanom koloritu kasnog proljeća, kraja školske godine. Junakinja Annie (Anamaria Vartolomei) otkriva da je trudna. Očajnički se želi riješiti djeteta, a pri tom ni od koga ne može očekivati pomoć.

Taj nedostatak solidarnosti provodni je motiv filma. Annie ne smije ništa reći roditeljima. Drugarica sa faksa je se gnušaju i preziru njeno "posrnuće". Muškarci je, ako doznaju da je trudna, odmah počnu poimati kao laku curu. Liječnici ne žele sudjelovati ni u čemu ilegalnom. Jedan je čak nasamari, umjesto injekcija za abortus da joj lijek za jačanje ploda. Na koncu, Annie dobiva kontakt ilegalne aborterke (Anna Mouglalis). Ona je ledena, nesmiljena profesionalka, žena koja s cigaretom među usnama bez sentimentalnosti obavlja "job".

Diwan se u svemu tome odlučila na neobičnu kasting strategiju. Glavnu ulogu dala je Vartolomei, relativno nepoznatoj glumici rumunjskog podrijetla koja čitav film ne progovori petnaest rečenica: stalno šuti, ali je stalno je u kadru kao nijemi promatrač. Niz malih epizodnih uloga Diwan je dala jako poznatim francuskim glumcima poput Sandrine Bonnaire (majka), Pija Marmaia (profesor) ili ginekologa (Fabrizio Rongione). Kao da je i time htjela naglasiti da svi ti klasno, rodno dominantni muškarci pred Annom isijavaju autoritetom.

Diwan je epohu evocirala pedantno, ali nerazmetljivo. Šezdesete su jako vidljive o filmu; tu su suknje, muzika, interijeri, boce coca-cole. No, Diwan epohu evocira i po modalitetima ophođenja koji su danas nezamislivi: način na koji se profesor ophodi prema studenticama otkriva "slatke šezdesete" kao surovo i hijerarhijsko doba.

U redateljskom smislu, film je pravo majstorstvo. Diwan i snimatelj Laurent Tangy film su snimili u dugim kadrovima koji dinamično prate glavnu junakinju, njene oči uvijek su akcent kadra, no pokretna kamera Annie kad treba pretvara u promatračicu s margine. Annie je marginalac, a to je osjećanje u filmu fizički opredmećeno, stvar izreza.

Relativno neiskusna i ne baš mlada redateljica ovim je filmom baš navelike iskočila, kao pravi, potpuno izbrušeni talent.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. lipanj 2022 20:38