Curtis La Forche (Michael Shannon) naizgled ima sve. Živi u ubavom gradiću Srednjeg Zapada, ima ženu i kćer, otplatio je kuću i radi u građevinskoj firmi koja mu uplaćuje širokogrudno zdravstveno osiguranje.
Curtis naizgled nema razloga za strah, ali on se ipak boji. Stravično se boji tornada i spreman je na sve da bi svojoj obitelji sagradio savršeno sklonište. Istodobno, boji se i svog straha, jer nije siguran da taj strah nije prvi znak duševne bolesti koju će naslijediti od majke.
Opće osjećanje
Film “Take Shelter” (U zaklon) američkog redatelja Jeffa Nicholsa ovako ispripovijedan naizgled zvuči kao neka “method’s” psihološka drama slična onima kakve su u pedesetima proslavila Marlona Branda. Posve krivo!
Drugi film mladog režisera Nicholsa - koji je u naša kina stigao iz Cannesa gdje je nagrađen kao najbolji film Tjedna kritike - zapravo je nešto sasvim drugo: suptilni politički film koji kroz nenametljivu metaforu pripovijeda o tjeskobi postkriznog Zapada.
Američki film dosad se velikom krizom bavio dosta, ali se bavio uglavnom izravno - kao u filmovima “Inside Job”, “Up In the Air” ili “Margin Call” koji su kamerom ulazili u banke i staklene poslovne zgrade u kojima se ruše dionice i ljudi dobivaju otkaze.
Film Jeffa Nicholsa nešto je sasvim drugo. On se ne bavi krizom, nego općim osjećanjem koje je kriza prouzročila. Do jučer, živjeli smo u svijetu koji je bio - kako filozofi kažu “najbolji od mogućih svjetova” i “kraj povijesti”.
Činilo se da će svaka iduća generacija živjeti bolje od prethodne, da su nam krov nad glavom, plaća i liječnik zajamčeni. A onda se nad tom sigurnošću nadvio oblak neizvjesnosti. U Nicholsovom filmu, taj “oblak” je stvarno oblak, tmasta gusta masa koja se nadvija na horizontu, i koju vidi jedino La Forche. Poput vrača ili proroka, La Forche vidi propast srednje klase i obitelji koju nitko drugi ne vidi: a kad netko drugi vidi ono što drugi ne vide, to mora značiti da je lud.
Suvremena tjeskoba
Posljednjih godina, propast svijeta prestala je biti isključivo tema djetinjastih hitova kao “Armagedon” i “2012” i - gotovo neopazice - postala tema art-filmova režisera poput Hanekea, Von Triera, Abela Ferrare…
Sjajni “Take Shelter” dio je te mračne milenarističke atmosfere, ali i film koji ocrtava puno bolje suvremenu tjeskobu nego filmovi kudikamo slavnijih filmaša. Nešto što je u osnovi priča o strahovanjima srednje klase Nichols je nadogradio mističnom atmosferom jeze i napravio film kojeg se ne bi postidio mladi Terrence Malick.
“U zaklon” je možda najbolji američki film godine, a Jeff Nichols čovjek čije ime treba pamtiti.
U zaklon - 5*
Take Shelter
Režija: Jeff Nichols
Uloge: Michael Shanon, Jessica Chastain, Shea Whigham