- Proklete Nove godine i tko ih je izmislio, ima tako nešto pogubno u njima za sve one koji nisu dobrog zdravlja, ne osjećaju se dobro. Odnijele su mi dva prijatelja, najbolja, prvi dan 2001. Fabijana Šovagovića i sada, 2. siječnja 2019., Ivu Gregurevića.
Cijelu noć nisam spavao, raspadam se, ne mogu vjerovati... Pa Ivo Gregurević ne može umrijeti, kako je to moguće?! - potreseno nam je ispričao redatelj Branko Schmidt.
Njegov film “Imena višnje” HRT je u četvrtak navečer u čast Ivi Gregureviću stavio na raspored u udarnom terminu. Bio im je to zadnji film koji su snimili zajedno 2015. godine, u okolici Zagreba, tu jednu vrlo intimnu priču o dvoje staraca.
- Od svojih 11 filmova, s Ivom sam ih snimio sedam ili osam. O televiziji da ne pričamo. Sa mnom je bio od mojih redateljskih početaka, bili smo prijatelji od studentskih dana. Bila je 1982. kada smo napravili “Hildegard”, potom “Gospodski život Stipe Zvonareva”, “Sokol ga nije volio”... Ivo je bio moj vjenčani kum, zajedno smo i rat prošli, pomagao sam mu od samih početaka postaviti festival kada još nije bilo mosta za Orašje. Bio sam i na ovim zadnjim Danima hrvatskog filma, predivno nam je svima bilo.
Zvao me na Staru godinu već u 11 sati da popijemo piće, rekao sam da mi je prerano. Mislio sam, popit ćemo ga poslije, nisam mislio da više nikada nećemo imati prilike za to. Beskrajno mi je teško, još ne mogu vjerovati da više nikada neću sjesti sa svojim prijateljem i popiti piće - rekao je Schmidt.