Razumljiv je razlog zbog kojeg su Javier Bardem i Penélope Cruz pristali nastupiti u filmu o Pablu Escobaru i njegovoj ljubavnici Virginiji Vallejo. Najpoznatiji hispanski glumački par u istinitoj priči o kolumbijskom kralju droge i televizijskoj zvijezdi - činilo se to kao dobitna kombinacija. Koncept je imao i izvjesnih problema, budući da su glumci zasjenili radnju. Bardem je uložio poprilično truda kako bi dočarao Pabla, od frizure i načina govora do pozamašnog (prostetički dotjeranog) trbuha, a njegova ljubavnica postigla je jedan od rekorda u mijenjanju garderobe na filmu. U svakoj sceni nosi nešto novo, pa je osoba s kojom je najviše surađivala vjerojatno kostimograf (na špici su navedeni dvoje, no i ona sama odlučivala je što će odjenuti) negoli redatelj Fernando León de Aranoa (probio se izvrsnim filmom o nezaposlenosti u Španjolskoj “Ponedjeljci na suncu” iz 2002., u kojem je zablistao Bardem).
U početku je to razmjerno površna drama o dvoje ljudi koje povezuju seks i kojekakvi drugi interesi, naizgled napravljena kako bi se zadovoljila glumačka taština. Pablu odgovara što može pokazivati konkurenciji ljubavnicu koja vodi nacionalni dnevnik i nalazi se na naslovnicama najglamuroznijih ženskih revija, a njoj zasigurno imponira što se spetljala s tipom koji joj može kupiti sve što poželi, od dragulja do kostima i haljina najpoznatijih modnih marki. Je li ona znala tko je zapravo Pablo? Svakako, jer je dosta skeptično odslušala njegovu teoriju kako mu je ambicija postati kolumbijskim Robinom Hoodom i od novca koji će zaraditi prodajom droge izgraditi stanove za siromahe. Da i publika ne bi ostala bez potrebnog uvida, tu je spektakularna scena na autoputu u Miamiju, na koji se spušta kolumbijski zrakoplov pun droge, već su spremni kamioni koji će pakete s bijelim prahom razvoziti dalje, a skupa letjelica ostaje napuštena na cesti, sve dok je ne uklone prometni redari. Dosta bahat način da se izbjegne američka carina.
Film postaje puno ozbiljniji kad se Pablo upliće u politiku kako bi blokirao zakon o izručenju kriminalaca koji zahtijeva Amerika (Reagan je već objavio rat protiv droge), a svoje neprijatelje u saboru likvidira uz pomoć “sicarija”, maloljetnih plaćenih ubojica koji na svojim motorima rešetaju političare u njihovim automobilima u samom gradskom središtu. U Kolumbiji su svi korumpirani, ali netko povremeno mora i platiti: Virginia je tako otpuštena s televizije, a Pablo pristaje otići u zatvor, ali pod svojim uvjetima. Za njega i njegovu pratnju napravljena je posebna nastamba, s luksuznim apartmanima, a posebno je ironična scena u kojoj nakon noći orgijanja autobus s prostitutkama napušta zatvor, jer upravo stiže Pablova supruga Maria Victoria (Kolumbijka Julieth Restrepo obavila je najbolji glumački posao u filmu) s njegovom djecom. Gangster je ostao vjeran obitelji, što je teško pogađa Virginiju, koja se mora poniziti i tražiti od njega pozajmicu od 80 tisuća dolara.
Njezin pogled na stvari jedini je adut filma, koji se ne može nositi s Netflixovom serijom “Narcos” Joséa Padilhe, koja se bavi usponom i padom Pabla Escobara, a osim toga lik joj je suviše pojednostavljen: Virginia je puno preciznije znala što se događa u Kolumbiji, no što se iz pozicioniranja njezinog lika dade naslutiti. Film je inače znatnim dijelom snimljen u Bugarskoj, što dostatno svjedoči o njegovoj autentičnosti.