Sve se događa u nekoliko vrućih dana jednog zagrebačkog ljeta. Umro je jedan od njih, iz zagrebačke škvadre koja je tulumarila žestoko, a danas su posvećeni svojim više ili manje malograđanskim životima. Vijest o smrti primila je Biba (Aleksandra Naumov), profesorica likovnog odgoja u školi. Kontaktira svoje stare prijatelje i organizira Olegovu - jer tako se zove pokojnik - kremaciju te planira putovanje na Susak gdje želi prosuti njegove posljednje ostatke. Na ekranu gledamo klasičnu purgersku ekipu, vjerojatno i sami imamo takve frendove - Zora (Judita Franković) i Danko (Krešimir Mikić) stižu iz Amsterdama gdje imamju restoran zdrave hrane, a i sami su prilično posvećeni zdravom stilu životu, Febra (Rakan Rushidat) još je zapeo u starom, ružilačkom stilu života, a Mišo (Hrvoje Barišić), valjda sretno oženjen, radi kao pizza majstor. Kako to već biva - ponovni susret starih prijatelja na površinu izvlači stare antagonizme, a sve je zapravo obavijeno tajnom. Jer mi ne znamo tko je bio - Oleg.
Iako su kritičari ovaj film - pod nazivom "Punim plućima" - u više navrata usporedili s "Velikom jezom " (1983) Lawrence Kasdana u kojem se također skupina starih prijatelja nalazi na sprovodu prijatelja koji je počinio samoubojstvo, Gonzo i ja smo zaključili da ti filmovi - osim okvirne teme - ne dijele mnogo toga. "Punim plućima" je, naime, debitantski igrani film Radislava Jovanova Gonza, vjerojatno najpoznatijeg redatelja videospotova u Hrvatskoj, s više od 400 u svojem portfelju, uključujući i posljednji spot za Let 3 i njihovu eurovizijsku pjesmu "Mama ŠČ". Film je svoju premijeru imao lani na Filmskom festivalu u Puli, a 9. ožujka kreće u kino distribuciju. A nedavno je u Indiji dobio nagradu Silver Sparrow za najbolji međunarodni dugometražni igrani film na na filmskom festivalu Diorama. Zanimalo me na početku - kako je biti filmski debitant u 58. godini života?
"Nisam se time uopće zamarao, više sam razmišljao o tome kako ćemo film predstaviti i kako će on biti percipiran. I sada imam sve bolji i bolji osjećaj koji me tjera da idem dalje i planiram već novi film. Zadovoljan sam filmom, nije naravno savršen i on je imao svoje probleme uglavnom uvjetovane budžetom, scenarij se radio sto godina, možda bi bilo bolje da smo to radili kraće i da smo manje razmišljali o nekim dilemama. Da sam ga ranije počeo raditi, vjerojatno bi imao manje dilema, ali bi u nekim drugim stvarima bio nespremniji. Sve ima svoje za i protiv. Ali mislim da je bolje da sam ga čekao i tako dugo spremao. Morao sam se odmaknuti od videospotova. I u cijelom tom procesu - pisanje scenarija mi je bilo super jer to nikada prije nisam radio. A priča koju sam želio ispričati imala je veze s mojim prijašnjim životom u Novom Zagrebu, s mojim bratom. Vjerujem da sam uspio napraviti nepretencioznu, kako ti kažeš - šarmantnu priču o smrti, a koja se poigrava životom", kaže Jovanov koji je film posvetio - barem tako stoji na odjavnoj špici - svome bratu Kreši Jovanovu, Tinu Čipinu, Tigranu Kaleboti, Dariji Kulenović Gudan, Saši Anočiću i "svima koji su nas prerano napustili".
"Stalno nam se događaju odlasci i ta stvar koja se zove život i smrt pere nas od 40. godine pa nadalje, a možda počne i prije. To me počelo posebno mučiti nakon odlaska Vlade Divljana. Film koketira s tužnom, depresivnom temom, no ja sam priču ipak htio završiti u nekom vedrom tonu - htio sam možda biti infantilan, pružiti gledatelju priliku da pogleda kroz prozor kroz koji se ipak nazire novi život. I bilo mi je bitno da prijateljstvo ostane među njima, da se obnovi i da vidimo i da je taj pokojnik - Oleg, ostavio neki trag u njima", objašnjava Gonzo koji je za ulogu karizmatičnog pokojnika napravio posve nekonvencionalni izbor. Tko je on - a tijekom filma saznajemo tek da je bio umjetnik boemskog stila života - vidimo tek na kraju, a tumači ga Dražen Pavalić, autentična underground umjetnička figura zagrebačke scene.
"Kada smo radili casting, teško mi je bilo naći nekog profesionalca koji bi se dobro nosio s tom glumačkom bandom koju smo već imali, pa sam u jednom trenutku rekao - ajmo fakat uzeti nekog s ulice. Dražen Pavalić nije s ulice, ali je teška boemčina i stari punker. A njegova partnerica Margareta Vidmar je slikarica i njezine crteže i slike vidimo u stanu u kojem se događa veći dio filma. Moja supruga Anita Jovanov montirala je dokumentarni film o njima - ‘Putnici‘ Tine Šimurine - i kada sam to vidio, zaokupio je moju pažnju. Pogotovo taj njegov kreštavi glas", pojašnjava redatelj "Punim plućima", filma koji u svom vizualnom i režijskom prosedeu gotovo da nema ništa od poetike videospota. Pokušali smo se zajedno sjetiti režisera videospotova koji su kasnije počeli raditi igrane filmove - najpoznatiji je vjerojatno David Fincher. "No, on nije bio direktor fotografije", upozorava me Gonzo koji je završio kameru na zagrebačkoj ADU i pojašnjava: "Darko Šuvak je direktor fotografije koji je postao režiser i snimio film ‘Happy Endings‘. U dokumentarnom filmu imaš Silvestera Kolbasa. I naravno, najpoznatiji i najveći od svih - Nikola Tanhofer. Meni je već dosadilo da u videospotovima sve moram objašnjavati nekim simbolima i pantomimom."
Direktor fotografije u "Punim plućima" je Stanko Herceg koji je za svoj rad na ovom filmu dobio i Zlatnu arenu. Mora da nije jednostavno kada direktor fotografije bira direktora fotografije za svoj film? "Ma mi volimo raditi zajedno i dobro se slažemo. Gledamo pet stvari u isto vrijeme i znamo što trebamo raditi. Htio sam raditi old school film, što znači da nisam htio pratiti trendove i mislim da je Stanko napravi odličan posao. Pustio sam ga da radi tu jednu, malo staromodniju fotografiju, jer sam htio da film bude posveta tim starim likovima, starim zagrebačkim kvartovima."
Ono što će u "Punim plućima" možda iznenaditi gledatelje je - animacija. Odnosno flash backovi naših junaka prikazani su putem brojnih Olegovih slika i ilustracija koje ožive i pokažu nam dio njihove nježne, ali i divlje zajedničke prošlosti. Animaciju potpisuje Svebor Kranjc. "U razgovoru s Rakanom došli smo do toga da ne želimo na klasični način raditi flash backove - malo promijeniš frizure i odjeću i što dobiješ? Kako sam sam pisao scenarij pazio sam da ne napišem scene koje neću moći financijski izgurati. Učinilo mi se da bi bilo dobro za film, s obzirom na suludu prošlost drogiranja i pijančevanja te skupine prijatelja, da bi bilo bolje - s obzirom da je Oleg nerealizirana crtačka i stripovska zvijezda - da to napravimo kroz animaciju. I tu je super isplivao Svebor Kranjc - te animacije zapravo imaju najviše dodirnih točaka s mojim videospotovima."
Veći dio filma događa se u Olegovu stanu, starom, pohabanom, ali čistom, baš poput njegova stanara. I film, odnosno njegovu priču - nosi, kako Gonzo kaže, glumačka banda. Teško je u filmu govoriti o glavnim ulogama, no sigurno je lik Bibe koju tumači Aleksandra Naumov onaj koji pokreće radnju. Naumov je glumica zagrebačkog kazališta Trešnja koju smo na filmu vidjeli u "Beladonni", kratkom filmu Dubravke Turić i "Punim plućima" je i za nju bio prva velika uloga u dugometražnom igranom filmu. "Saška u sebi nosi tu karizmu nekog prijašnjeg teškog života koja je jako odgovarala ulozi Bibe. Trebala mi je jedna sitna, a velika duša koja je vrlo inferiorna i zatomljena, a koju sam, kako ide film, htio otvarati. Mislim da smo to uspjeli. Kada me pitaju koliko mene ima u tim likovima frendova, obično odgovaram u svima pomalo, ali najviše u liku Bibe. Bilo mi je jako lijepo raditi s cijelom glumačkom ekipom, jedva sam čekao da počnemo s glumačkim probama."
Glazbu, koja igra važnu ulogu u filmu, potpisuje Coco Mosquito (Gordan Muratović), a osim originalne glazbe, dvije pjesme Jinxa, Leuta Magnetika i drugih, u jednom od presudnih trenutaka filma čujemo Manceovog "Čovjeka iz Katange". "Pa on je i bio jedna od inpiracija za lik Olega. Možda je ovo film o nježnim, fragilnim ljudima, upravo kao što je i Mance. Prvo smo htjeli film bez muzike, no ubrzo smo shvatili da ne možemo imati karmine za takvog čovjeka bez glazbe. Nismo nikako s glazbom htjeli ići u osamdesete, htjeli smo izbjeći Paket aranžmane i Novi val pa smo rekli - ajmo uzeti bendove koji su se pojavili malo kasnije - u devedesetima. Mislim da smo sa soundtrackom, uz Cokijevu filmsku glazbu, uspjeli stvoriti jako lijepu atmosferu u filmu. Ne znam jesi li prepoznala i Rundeka - u sceni tuluma je pjesma s njegova albuma ‘U širokom svijetu‘ pod nazivom ‘Divlja‘. A posebno mi je drago što u filmu imamo Rajku Vali i njezinu stvar ‘Plavi dim‘. Nju baš jako volim", kaže Radislav Jovanov Gonzo.
Proživljavamo dobro razdoblje za hrvatski film. Iako je borba za publiku u kinima, pogotovo na domaćim filmovima, itekako teška, ne može se poreći da u zadnje vrijeme gledamo vrlo zanimljive hrvatske filmove. Gonzo s velikim oduševljenjem govori o "Sigurnom mjestu" Jurja Lerotića, no u našem razgovoru dotičemo se i "Strica" i "Baci se na pod", odnosno gotovo svih filmova koji su bili na lanjskoj Puli. "A i sljedeća bi trebala biti dobra jer izlazi deset novih hrvatskih filmova", kaže ovaj audio-vizualni profesionalac s ogromnim iskustvom koje prenosi i svojim studentima na VERN-u gdje predaje namjenski film. I s mnogo entuzijazma prepričava što sve radi sa svojim studentima.
Također, Gonzo radi i na novom filmu. Riječ je o "Bambini", mjuziklu inspiriranom pjesmama Đavola i Nene Belana, a koji su Ana Tonković Dolenčić i Krešo Dolenčić neposredno uoči pandemije postavili u splitskom HNK-u. Radnja je smještena u splitsko brodogradilište u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, Bambina je naziv tankera koji se upravo gradi, a među protagonistima su jedan mladi inženjer, maturantica, jedna fina i ugledna splitska familija... "Užasno mi se radi taj film. To bi trebala biti filmska adaptacija predstave koja je postavljena u splitskom HNK-u. Nešto kao splitski ‘Hairspray‘ s natruhom Sorentina", kaže Jovanov te me podsjeća kako se u hrvatskoj kinematografiji još nije dogodio filmski mjuzikl. Imamo tek film s pjevanjem - kao što je "Tko pjeva zlo ne misli". "Mislim da scenarij pruža mogućnosti da se napravi jedan veseli hommage Splitu osamdesetih. ‘Bambina‘ je u procesu, kada se složi financijska konstrukcija, možemo krenuti u ozbiljne pripreme", kaže ovaj, pred premijeru dobro raspoloženi redatelj koji otkriva kako bi volio snimiti i film o Tijatu - koji vozi na relaciji Šibenik-Zlarin i koji je "za mene duša od broda".
Moj sugovornik je bio direktor fotografije i na seriji "Dnevnik malog Perice" koju smo u šest nastavaka i u režiji Vinka Brešana gledali 2021. godine. Iako smo se gotovo svi zaljubili u taj televizijski Zagreb iz 1960-ih godina i željno očekivali drugu sezonu - od toga se na kraju, barem za sada, odustalo!
"Već u prvoj sezoni nama je mnogo nedostajalo u budžetu, ali smo tih šest epizoda uspjeli odraditi u nekom kreativnom naletu. Budžet koji smo od HTV-a dobili za drugu sezonu jednostavno nije bio dovoljan i dok se ne nađe neki regionalni koproducent bojim se da je ta serija na čekanju."
I za kraj smo se ipak dotakli i Gonzove velike produkcije videospotova. Kaže kako mu je Dudo (Dubravko Ivaniš iz Pipsa) pustio novu, odličnu stvar i da se veseli da će za nju raditi videospot. "S Let 3 mi je uvijek gušt snimati pa je tako bilo i s ‘Mama ŠČ‘ iako nitko nije očekivao medijski urnebes koji je uslijedio", kaže Gonzo koji videospotove "proizvodi" već više od trideset godina.
No, sada je ipak došlo njegovo filmsko vrijeme. "Punim plućima" je film o grupi prijatelja koji se opraštaju od jednog svog karizmatičnog kompanjona. Svaki od tih likova je pomalo Gonzo, kako on to sam kaže. A film je šarmantan i osjećajan i sve to na jedan fini, staromodan, rekao bi režiser - old school način. Sasvim dobar razlog da odete u kino.