Iza "Šestog autobusa", mučne i potresne priče o fantomskom šestom autobusu vukovarskih zarobljenika koji su skončali na Ovčari, rezultat je maratonskog, gotovo opsesivnog desetogodišnjeg istraživanja jednog od našeg najproduktivnijih redatelja (bivše i sadašnje države), danas 86-godišnjeg Eduarda Galića, i njegova sina, filmskog producenta Dominika Galića.
Kako bi ga snimili, razgovarali su s više od 400 ljudi, živih svjedoka tih strašnih vremena, ali i prekapali po arhivama, vojnim i političkim dokumentima, pregledavali videosnimke, čitali novinske tekstove... Mukotrpan posao dodatno im je otežala pandemija, pa potres, kao da je sve bilo svakog dana sve teže, kažu, no isplatilo se jer je "Šesti autobus" u kratkom roku postigao više nego odličnu gledanost, a da ga je prepoznala i publika, svjedoči i činjenica da je proglašen najboljim igranim filmom 2022. dobivši Zlatni Studio, nagradu čitatelja Studija i Jutarnjeg lista.
Govoreći na premijeri, redatelj filma Eduard Galić istaknuo je da je "glavna nit vodilja stvaranja filma bila potaknuti govor o nestalima s obzirom na poražavajuću brojku od više od 1000 nestalih osoba na području Vukovara". Nagradu je preuzeo Dominik. "Neka se on veseli, meni se ionako nikud ne ide", kaže nam Eduard, na što ga Dominik u šali podbada da je "starkelja", ali odmah potom dodaje kako je impozantno što je "on, u svojim godinama, snimio ovako sjajan film".
- Snimali smo baš tijekom pandemije, kada je bilo krajnje opasno da stariji ljudi izlaze, no on nije htio ni čuti za to, stalno smo posvuda išli zajedno - kaže Dominik, a Eduard ističe da mu je najveći problem bio prezahtjevan producent - Dominik.
- To su mladi, stalno je razmišljao samo o novcu, ja sam htio nešto snimati dva dana, on bi rekao da se to može za jedan dan riješiti. Ali zapravo smo napravili čudo s obzirom na veoma malen budžet kojim smo raspolagali - kaže legendarni redatelj Eduard Galić koji s Dominikom surađuje već petnaest godina. Dominik je bio mladić u vrijeme pada Vukovara i kaže kako ga je ta tema zainteresirala tek proteklih desetak godina, ali joj se intenzivno prepustio, pa je tijekom istraživanja, čiji je rezultat bio igrani film, snimljen i hvaljeni dokumentarni serijal koji se prikazivao na HRT-u "Heroji Vukovara".
Govoreći o filmu, kaže kako su Eduard i on uvijek okrenuti samo i isključivo prema publici. - Možda nas zato često struka i ne prepoznaje, ali samim time su nam draže nagrade publike - objašnjava nam Dominik.
Primjećujemo kako se devedesetih, pa i kasnije, za hrvatski film moglo čuti "ajme, samo ne još jedan ratni film".
- Ali, mi u Hrvatskoj uopće nismo snimili više od tri, četiri prava, žanrovska, ratna filma! Činjenica je da je snimano puno filmova čija je radnja smještena u vrijeme Domovinskog rata. Recimo, sigurno mislite na "Kako je počeo rat na mom otoku" (usput, jedna od zvijezda tog filma je i Dominikova supruga te Eduardova snaha Matija Prskalo, koja glumi i u "Šestom autobusu", op.a.). No, to nije ratni film, već komedija, satira. Zna se što je igrani ratni film. S druge strane, u prošloj državi, ali i u modernoj Hrvatskoj, "ratni" filmovi često su jednostrani, namjerno se snimaju patetični, forsira se neko lažno domoljublje, a na filmove se lijepe etikete "lijevo" ili "desno" - objašnjava doajen struke. Ističe kako u svom radu nikada nije pripadao ni ljevici niti desnici jer se film tako ne smije i ne može raditi.
No, bez obzira na lijevo ili desno, činjenica je da se na Vukovar, kao i općenito na događaje devedesetih, drukčije gleda u Hrvatskoj, u Srbiji, u BiH... Postoji li, pitamo ih, pa i najmanja mogućnost da se "Šesti autobus", recimo, prikaže u Beogradu?
- Vjerujem da ne. Ali, možda ne samo iz političkih razloga. Srbi oduvijek imaju nisko mišljenje o hrvatskom filmu, misle da oni rade bolje, a nekad su i u pravu - zagonetno će Galić.
Neispričane priče
Vraćamo se na temu Vukovara, a Galići kažu kako je nevjerojatno da i nakon toliko vremena, a od pada je prošlo više od tri desetljeća, postoje brojne neotkrivene, neistražene i neispričane priče. Iako je Trogiranin, a i Dalmacija je u ratu teško stradala i njeno je zaleđe poprište brojnih jezivih ratnih zločina, Eduard Galić se posvetio upravo Vukovaru.
- Da, jer on je od početka simbol hrvatske države i simbol otpora jednoj moćnoj sili koja ga je namjeravala pregaziti u nekoliko dana, a u tome nije uspijevala mjesecima - govori.
Ističu kako je možda najteže bilo doći do autentičnih videomaterijala domaćih snimatelja.
- Mnogi od tih materijala su uništeni ili su ih snimatelji morali baciti u spašavanju vlastitih života pred agresorskim vojnicima. Vukovar zapravo nikada nije sustavno obrađen, jedini tko je to dobro napravio bio je povjesničar Davor Marijan, ali tu još ima mnogo posla. Za nas je Vukovar, a u to smo se uvjerili u ovih deset godina, vrelo inspiracije, izvor nevjerojatnih životnih i ratnih priča koje bi se mogle snimati još godinama - kažu.
Daljnje istraživanje
Otkrivaju nam za kraj tako kako upravo planiraju mini seriju u kojoj će iskoristiti, najvjerojatnije u tri ili četiri nastavka, sve one zanimljive i potresne detalje koji naprosto nisu mogli stati u "Šesti autobus". Dogodit će se to, nadaju se, već do kraja godine ili početkom iduće, a s obzirom na interes publike koja i dalje hrli u kina pogledati film, sigurno je da će se prostora naći i za seriju. Ali i za daljnje istraživanje ove, za redateljsko-producentski dvojac, jednu od najvažnijih tema novije hrvatske povijesti.