Film "Horror vacui" splitskog dokumentarista Borisa Poljaka pobjednik je 32. Dana hrvatskog filma koji su u nedjelju završeni u Zagrebu. Dokumentarac višestruko nagrađivanog splitskog autora dobio je glavnu nagradu festivalskog žirija kojim je predsjedala glumica Nina Violić.
Film "Nije zima za komarce" Josipa Lukića i Klare Šovagović osvojio je nagradu za najbolju režiju. Nagrada za najbolji scenarij pripala je još jednom splitskom autoru- Šimi Šitumu- za kratki igrani film "Sprovod". Nagrada za najbolju fotografiju pripala Bojani Burnać za dokumentarni film "Mlungu – Bijeli Kralj", onu za najbolju montažu dobio je Davor Sanvicenti za eksperimentalni film "Mjesta koja ćemo disati", a Nagrada za najbolju glazbu otišla je u ruke Vjerana Šalamona za animirane filmove "Čopor ili stado" i "Ispod maske".
Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje ravnopravno su podijelile dvije glumice. Beogradska glumačka veteranka Gorica Popović nagrađena je za film "Badnjak" Jakova Nole, a Karla Brbić za film "Moj Nikola" redateljice Martine Marasović.
Posebno priznanje žiri je dodijelio dokumentarnom filmu "Vitić pleše" autora Boris Bakala. Nagradu Jelena Rajković koju Društvo hrvatskih filmskih redatelja dodjeljuje najboljem autoru ili autorici do 30 godina, ovogodišnji je žiri dodijelio Janu Krevatinu za igrani film "Joža".
"Horror vacui" dokumentarni je film koji promatračkom kamerom analizira manifestacije militarizma. Poljak u svom filmu montažno povezuje prizore posjeta NATO-vih brodova Splitu, te vojnih parada u Francuskoj i (prijeratnoj) Rusiji. Poljakov je film prethodno igrao na festivalu u Rotterdamu, a nagrađen je i na Zagreb Doxu.
Film "Nije zima za komarce" Lukića i Šovagović također je već nizao priznanja, među ostalim i u Sarajevu, tako da njegova pobjeda nije iznenađenje. Šitumov "Sprovod" prati- pak-dva lika (oca i sina) na dan kad uoči pogreba moraju obavljati formalnosti u mrtvačnici. Šitum je pripadnik novog naraštaja splitskih filmaša, film mu karakteriziraju obilni dijalozi i apsurdni humor. Zanimljivo je da i Lukić i Šitum u pravilu glume u vlastitim filmovima, pa je i u dva nagrađena takav slučaj.
Zvijezda jugoslavenske kinematografije 80-ih Gorica Popović nagrađena je za ulogu bake koja se nalazi u staračkom domu. Posjećuje je unuk za Badnjak, a kako pada večer shvati se ubrzo da bi unuk radije ostao s njom nego pošao kući gdje mu se brak ljulja. Karla Brbić nagrađena je za ulogu izrazito nabožne djevojke koja se na dan vjenčanja panično boji prvog seksa i razdjevičenja.
Pobjednik festivala Boris Poljak (1959) dugo je godina na domaćoj filmskoj sceni. Na Danima HF nagrađivan je sijaset puta, ali kao snimatelj. Filmsku karijeru počeo je 80-ih u Kino Klubu Split kao kino amater. Dugo je radio kao snimatelj u dopisništvu HTV-a. Tijekom 90-ih afirmira se kao vjerojatno najvažniji direktor fotografije na hrvatskim dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima, za što dobiva niz nagrada. Pred petnaestak godina reaktivirao je redateljsku karijeru i nanizao seriju eksperimentalnih dokumentaraca s kojima osvaja niz međunarodnih nagrada. Svojevrsnu "turističku trilogiju" otpočet će filmom "Splitski akvarel" (2009). Snima potom film "Autfocus" (2013) u kojem skrivenom kamerom prati turiste koji razgledaju crkvicu u Ninu. Taj je film nagrađen na festivalu u Karlovym Varyma, te Vision de Reel u Nyonu. Treći i možda najbolji film te trilogije je "Oni samo dolaze i odlaze" u kojem je skrivenom kamerom tijekom jednog ljeta pratio turiste od sumraka do zore na splitskoj plaži Bačvice. Eksperimentalni film koncipiran formalno rigorozno izazvao je unatoč tome veliku lokalnu pozornost i osvijestio problem neodrživog partijanerskog turizma na Jadranu. Poljakov novi film s ruskim je napadom na Ukrajinu dobio nažalost i novi, zloslutni kontekst pa sada djeluje proročanski.