U Pragu je u 74. godini života preminuo Andrija Zafranović, jedan od najcjenjenijih jugoslavenskih filmskih montažera, čovjek koji je kao montažer surađivao s nizom najpoznatijih (post)jugoslavenskih redatelja, od Emira Kusturice, preko Rajka Grlića, do njegovog starijeg brata, redatelja Lordana Zafranovića.
Andrija Zafranović rođen je 1947. u Maslenici na Šolti, u pomoračkoj obitelji koja je rat provela u zbjegu u El Shattu. Redatelj Lordan bio je tri godine stariji od Andrije. Sredinom šezdesetih, Lordan Zafranović je bio uspješan kino amater, pa je na osnovu amaterskih nagrada dobio stipendiju za akademiju FAMU u Pragu. Koju godinu potom, njegovim putem kreće i mlađi brat koji studira i diplomira 1975. Obojica su braće pripadala krugu tzv. praške škole, kruga filmaša iz Jugoslavije koji su tih godina studirali na FAMU. Među njima su bili Srđan Karanović, Goran Marković, Rajko Grlić, snimatelj Živko Zalar, ali i mlađi Kusturica.
Kao montažer, Zafranović djeluje od konca sedamdesetih, a afirmira tijekom osamdesetih, kad montira filmove Bate Čengića i Živka Nikolića. Sa bratom Lordanom prvi će put surađivati 1986. na „Večernjim zvonima“, a s Kusturicom 1985. na „Ocu na službenom putu“, prvom i jedinom jugo-filmu koji će osvojiti Zlatnu palmu u Cannesu. Taj će film Kusturicu prometnuti u redateljskog superstara, a Zafranovića u najcjenjenijeg jugoslavenskog montažera. Zafranović će s obojicom nastaviti raditi i idućih godina. Lordanu je montirao „Alou praznik kurvi“, a Kusturici „Arizona Dream“. Redovno surađuje i s Grlićem kojem će montirati „Čarugu“, „Karaulu“ i „Ustav Republike Hrvatske“. Tijekom posljednjih desetljeća karijere, često je funkcionirao i kao „džoker-zovi“ montažer kojeg bi se pozvalo da u montaži spašava projekte koji su iz nekog razloga pošli nakrivo. To mu je, doduše, filmografiju nakrcalo na baš laskavim filmovima.
Posljednji važan projekt koji je Zafranović montirao bio je film i RTV serija „Kralj Petar Prvi“ u produkciji i režiji oca i sina Ristovski, Petra i Lazara. Zadnji dovršeni film montirao je lani u Sloveniji- „Zastoj“ Vinka Mӧderndorfera.
Andrija Zafranović je od 90-ih živio u Pragu, gdje je i preminuo od komplikacija COVID-a povezanih s dijabetesom.