Prošlo je tek nekoliko dana od komemoracije održane za uglednog novinara Inoslava Beškera na kojoj se sveučilišni profesor i diplomat Nenad Prelog prisjetio posljednjeg susreta Pere Kvesića, Beškera i njega. Kvesić se tada, ispričao je Prelog, rasplakao i rekao kako je to možda posljednji put da se vide, misleći na sebe i svoju bolest, no smrt je prije, u lipnju ove godine, sustigla Beškera. Na kraju, ni tjedan u kojem se komemoracija održala za Beškera nije završio, a stigla je vijest kako je Pero Kvesić preminuo. Prelogu je otišao još jedan prijatelj, u ovom slučaju onaj s kojim je prijateljevao više od pola stoljeća.
- U to vrijeme postojala je takozvana redakcija "Andersen" nazvana po Hansu Christian Andersenu koja je okupljala mlade novinare. Imali smo svoju emisiju na radiju, poslije i na televiziji, ali to nešto manje. No u okviru školskog radija koji se u to vrijeme stvarno slušao, svaki smo tjedan radili emisije o različitim temama. To je bila jedna jezgra, neću sada nabrajati, ali iz te redakcije "Andersen" poniklo je barem desetak novinara koji nešto znače. Bila je to jezgra u kojom smo bili i Pero i ja, tu smo se upoznali prije više od pola stoljeća - prisjeća se Prelog.
Nakon toga uslijedio im je angažman u Omladinskom tjedniku čiju redakciju je formirao Antun Vujić.
- Vrlo brzo, ne sjećam se da li već od prvog broja, Pero je postao član redakcije i tu je ispekao novinarski zanat u tiskanim medijima, što mu je naravno puno značilo kada je 1976. postao glavni urednik tada pokrenutog Poleta. Ta njegova novinarska karijera je započela vrlo, vrlo rano, no paralelno je imao i karijeru pisca jer je "Uvod u Peru K." objavio s nekih 20 godina. Već tada je počeo osvajati nagrade, a proza u trapericama, novi stil koji je bio puno slobodniji od onog koji je u ranim 70-ima dominirao, počela se povezivati s Perom - ističe Prelog. No Kvesić je imao, objašnjava profesor, jednu puno širu društvenu ulogu u to vrijeme.
- Kroz Polet koji je u njegovo doba formiran, okupio je rock generaciju, onu iz Blata, Zvečke,... i imao veliku ulogu u formiranju njihova pogleda na svijet. Istodobno tu je bio i likovni moment, formirana je grupa "Novi kvadrat" s Mirkom Ilićem, Igorom Kordejem i ostalima. Želim time reći da Kvesićeva djelatnost nije bila samo novinarska, ne samo osobna, već je on bio čovjek koji je okupljao, de facto lansirao nove ideje, davao im priliku da ugledaju svjetlo dana, poput okupljanja oko nove glazbe. "Novi kvadrat" donio je pak jednu revoluciju na planu stripa, karikature, pa i likovnosti uopće, a Pero je bio osoba koja je okupljala ljude i pomagala, gurala sve te različite pokrete u kulturi - priča Prelog. Posjedovao je nevjerojatnu količinu kreativne energije i ostvario se na nizu područja. Nakon odlaska iz Poleta nastavio je raditi kao novinar i naravno pisati knjige. Nisu ga mimoišli ni novi mediji i u njima se snašao, objavljivao na blogu, ali primjerice i gotovo svaki dan bi nešto stavio i na Facebook. Prije kojih 15-ak godina uhvatio se fotografije i napravio na tisuće portreta.
- Stalno je hodao po gradu s ‘fotićem‘ preko ramena i slikao većinom poznate, ali tu i tamo nekog slučajnog prolaznika. Imao je stranicu na kojoj je objavljivao fotografije, često su mu ih novinari znali i ukrasti, jer bile su sjajne. Održao je i dvije izložbe a onda se okrenuo dokumentranom filmu. Bilo mu je silno drago što je dobio dobre kritike za ovaj nanoviji film "Kuća na Kraljevcu", ipak je prošlo pet godina od o od "Dum spiro spero", filma s kojim je pobrao nagrade. "Kuća na Kraljevcu" nažalost nije uspio dovršiti jer je bio teško bolestan, ali ga je producent Nenad Puhovski srećom uspio progurati do kraja. Ali to je stvarno nevjerojatno, koja je to evolucija, pa on se u šezdesetim počeo baviti filmom, dakle jednim potpuno novim području i to vrlo uspješno - istaknuo je profesor.