Top 5 Daniela Rafaelića
BIJELI BOŽIĆ (White Christmas, Michael Curtiz, SAD, 1954.)
Film Michaela Curtiza savršen je spoj filmske čarolije i filmske propagande. Igranje s lažnim scenografskim perspektivama, vječna i nikad zamorna pjesma Binga Crosbyja, rat i poraće, showbusiness i siromaštvo, film i televizija… sve to prekrasno umotano u Technicolor i VistaVision s finalom koji je glavni razlog zašto obožavam kič! Snaga ovog filma i danas je neugasla budući da on i dalje uspijeva povezati ljude koji se vole baš zbog njegove čarolije. Kako čujem, i ovog će Badnjaka zamotani u dekicu gledati i pjevati “Bijeli Božić”.
DESET ZAPOVIJEDI (Ten Commandments, Cecil B. DeMille, SAD, 1956.)
Golem, pompozan i ugodno patetičan, iako nikakve veze nema s božjim rođenjem, stari Egipat Cecilea B. DeMillea na televiziji poput najboljeg kamina upotpunjuje onu toplinu u tijelu koju je potpalilo obilje hrane, pića i kolača. Baš kao najbolja opera, gledati ovaj velebni ep satima na televiziji u polusnu ideal je svakog mog Božića. Film je objedinio neke arhetipove, pa je na dobrom putu da i sam postane takav. U paru s “Ben Hurom”, “Quo Vadis” ili “Kleopatrom”, “Deset zapovijedi” nam pruža trosatno uranjanje u civilizaciju koje odavno nema, kao tehnološki vrhunac kinematografije koje odavno nema. Na sreću, Božića još ima, pa i ovog filma na, ne više tako malim, ekranima.
BATMAN SE VRAĆA (Batman Returns, Tim Burton, SAD, 1992.)
U božićnom Gotham Cityju, prepunom živopisnih likova koji su tu da nam ispune svaku mračnu podsvjesnu želju, postoji božanstvo. Catwoman, Michelle Pfeiffer, u svakom kadru - na krovu, na pijesku, u vodi, pod imelom ili s bičem - zavređuje štovanje! Poput najbolje upakiranog božićnog poklona koji ugledamo ispod bora, kad je prvi put vidimo, uskliknemo uglas s Pingvinom: “Just a Pussy I was Looking For”!
PREDBOŽIĆNA NOĆNA MORA (Nightmare before Christmas, Tim Burton, SAD, 1993.)
Negacijom Božića Tim Burton i Henry Selick stvorili su božićni klasik. Estetiku Valpurgine noći neobjašnjivo uspješno spojili su s onom Coca-Cole, a sve uz glazbu Dannyja Elfmana - jednostavno nezaboravnu i savršenu u svakom pogledu. Filmski su songovi odavno postali opća mjesta, likovi su danas dio ponude trgovačkih lanaca i česte tetovaže, a čarolija otkrivanja Božića prvi put nikad nije i neće proći. Navući djecu na taj film rađen stop-animacijom, umjesto filmsko-animiranog bofla koje im proturaju umjetnički nepismeni roditelji, neka bude jedna od najvažnijih želja za 2020. godinu!
BOŽIĆNA PRIČA (Christmas Carol, Orson Welles, SAD, 1938.)
Kad u božićnoj noći napokon sve utihne, kad televizijski filmovi ugasnu i svi polako utonu u san, ja si diskretno pustim radijsku adaptaciju Charlesa Dickensa “Christmas Caroll” iz 1938. godine. Glas naratora, radijskog maga Orsona Wellesa, ispuni tada božićni dom dajući mu metafizički zvuk tople prošlosti. Lionel Barrymore kao Scrooge, u pauzama prekidan reklamom za Campbell Soup, jednostavno ne može biti bolji portal u dvije prošlosti - onu nastanka radiodrame i onu Dickensovu. Bez slike, samo sa zvukom, Božić nikad nije bio opipljiviji i ljepši!
Top 5 Jurice Pavičića
ZLOČESTI DJED MRAZ (Bad Santa, Terry Zwigoff, SAD, 2003.)
Crna krimi komedija Terryja Zwigoffa ima vjerojatno najbezbožnijeg glavnog junaka ijednog božićnog filma: Billy Bob Thornton je alkoholičar i okorjeli kriminalac koji se srozao na to da glumi djeda Mraza u šoping-centru. Iz ove subverzivne premise autor je izveo duhoviti film koji slavi marginalne i drukčije, te afirmira - makar i čudnovate - obiteljske vrijednosti. U završnici, film se jetko narugao božićnoj šopingholiji i potrošačkoj groznici.
UMRI MUŠKI (Die Hard, John McTiernan, SAD, 1988.)
Standardni klasik akcijskog filma 80-ih, ujedno film koji je Brucea Willisa doista lansirao u zvijezdu. Na božićnu večer neboder japanske korporacije napadnu nejasno definirani europski teroristi, a iz službe otpušten policajac sakrije se u labirintu zgrade i počne ih likvidirati. Riječ je o majstorskom žanrovskom filmu režisera koji je puno obećavao da bi završio tužno (čak u zatvoru). Ujedno, riječ je o filmu koji se sav vrti oko božićnih, tradicijskih vrijednosti. Willis je starinski američki heroj, a u noći podviga spašava svoj brak.
DEKALOG: TRI (Dekalog: trzy, Krzysztof Kieslowski, Poljska, 1988.)
Treći od deset televizijskih filmova koje je Kieslowski snimio inspiriran Božjim zapovijedima. U ovom filmu, zapovijed je “Sjeti se svetkovati dan Božji”. Junak filma je taksist (Daniel Olbrychski) koji s obitelji na Badnjak odlazi na misu. Nakon mise mu se javi bivša ljubavnica koja ište njegovu pomoć jer joj je nestao muž. Tijekom badnjačke noći junak postupno shvaća da žena izmišlja i da joj očajnički treba nečije društvo. Prinuđen je birati između večere s obitelji i “normalnog” Božića ili podrške usamljenoj očajnici. “Dekalog” je televizijski klasik i veliko djelo kršćanske kulture nastalo usred komunističke Poljske.
TANGERINE (Sean Baker, SAD, 2015.)
Božić je bijeli, sa snijegom i hladnoćom? Razmislite dvaput. Jer, božićni film “independenta” Seana Bakera zbiva se na suncu juga, u šarenom ambijentu loše četvrti Los Angelesa. Junaci Bakerova filma su transvestitske prostitutke, makroi, narkomani, propali glazbenici i jedan armenski taksist, ujedno prikriveni gej. Oni su čista suprotnost konzervativne ideje kršćanskih vrijednosti. A ipak - junaci “Tangerinea” puni su uzajamne topline, privrženosti i solidarnosti, pravi “role model” praktične kreposti. “Tangerine” je sniman mobitelom, na nepripremljenim lokacijama i doista na Božić, što filmu daje aromu sirove vjerodostojnosti.
ZAPRAVO LJUBAV (Love Actually, Richard Curtis, V. Britanija, 2003.)
Znam da je izbor banalan, ali ne mogu se oteti svevremenskom paloma-maramice klasiku Richarda Curtisa. Scenarist “Crne Guje” napravio je vjerojatno najljepšu božićnu ansambl-komediju u povijesti. Galerija likova filma seže od djelatnika cateringa do pornoglumaca i od propalog rokera do britanskog premijera, a ono što im je zajedničko je da uoči i tijekom badnjačke noći naprave pravu stvar i nađu ljubav. “Love Actually” je filmski ekvivalent najboljih pjesama “Beatlesa”: zato što je genijalno, iz nekog vam razloga ne smeta što je zašećereno.