Nebojša Slijepčević: ‘Učim studente ne samo da budu ludi, zaneseni umjetnici, već i da mogu zaraditi za život režirajući‘

Iako je Nebojša Slijepčević s filmom "Čovjek koji nije mogao šutjeti" prošle zime nominiran za Oscara, nije bio posebno razočaran što nije dobio tu nagradu. "Nama je bio show već tamo sjediti, na samoj dodjeli", kaže. "I usput, postao sam tako i član Američke filmske akademije, pa kao glasač imam pristup filmovima koji uđu u konkurenciju." Što u životu filmskog režisera mijenja ovakva nominacija? "S Amerikom nisam imao ambicija. Bitnije mi je ono što se dogodilo u Cannesu", kaže Slijepčević. "Zlatna palma i Cesar su mi u Europi otvorili puteve, u sada ću lakše prikupiti sredstva za dugometražni igrani film. S "Čovjekom koji nije mogao šutjeti" prešli smo broj od 160 festivala po svijetu i dobili više od 40 nagrada."

Radni naslov njegova novog projekta je "Dvije male noćne more" po romanu Kristiana Novaka "Črna mati zemla". "Dobili smo sredstva od HAVC-a, sada tražimo dalje, kao koprodukcija, mi, Francuska, Bugarska i Slovenija." Prvu verziju scenarija već su napisali Nađa Petrović, mlada srpska književnica i sam Slijepčević. "Novak nam je dao dopuštenje i za radikalne zahvate. Ne želimo raditi filmsku kopiju romana."

Slijepčević predaje režiju dokumentarnog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i na Vernu. "Učim studente ne samo da budu ludi, zaneseni umjetnici, već i da mogu zaraditi za život režirajući, kako filmska umjetnost ne bi bila samo igralište djece bogatih roditelja." Već tri godine je i u Zagreb filmu, kao umjetnički savjetnik za dokumentarce. "I tu radim s mladim ljudima. Uskoro očekujemo dobre vijesti s velikih festivala."

Sam se upravo sprema na Sarajevo film festival. U Takmičarskom programu dokumentarnog filma, po izboru selektorice Rade Šešić, prikazat će se njegov najnoviji film "Crveni tobogan".

"To je film o društvenim događajima oko parka na Savici u Zagrebu, gdje su se prelamale mnoge silnice koje i inače upravljaju našim društvom. Iako je od tih događaja prošlo sedam godina, rekao bih, po interesu za film, da je tema i dalje jako relevantna."