Krešu Mikića (ne istoimenog glumca, nego profesora teorije filma na filmskim akademijama) upoznao sam ne sjećam se točno kad, bilo je to otprilike sredinom sedamdesetih, ostavljao je dojam nekoga s kim morate biti u kontaktu, strasnog filmofila od kojeg bi se štošta moglo naučiti. Kako sam u tom razdoblju puno pisao i figurirao kao urednik u omladinskim novinama, po svoj prilici smo imali i profesionalnih druženja, no kakvih - zbilja se ne sjećam. Već tada je bio neobičnog izgleda, duge sijede kose, nije imao ni bradu ni brkove, pa se izdvajao od tipičnog hipi pokreta, s kojim je većina mladeži tog razdoblja koketirala.
Na njega me podsjetio odnosno upozorio jako dobar cjelovečernji dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" Vide Žagar, koja je s njim upravo diplom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....