Autumn Callahan 17-godišnja je cura, šutljiva i ne baš popularna srednjoškolka. Ona je jedna od onih "nevidljivih" cura koje su sretne kad im makar tko pokloni pažnju. Ali, jedno takvo "poklanjanje pažnje" završilo je seksom, a seks - trudnoćom. Biološki otac je komad idiota, a u Pennsylvaniji - gdje Autumn živi - maloljetnica ne može abortirati bez potpisa roditelja.
Tako izgleda pripovjedna premisa filma "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek" njujorške redateljice Elize Hittman. Junakinja filma (Sidney Flanigan) obrati se za pomoć najboljoj prijateljici - naoko ljepuškastoj praznoglavki (Talia Ryder). Dvije cure odlaze u New York da bi tijekom vikenda napravile krišom abortus. Njihova se pustolovina pri tom pretvara u feminističku verziju Toma Sawyera s kolodvorima i čekaonicama umjesto rijeke.
"Never, Rarely, Sometimes, Always" izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. Njihovu "pro-choice“ situaciju shvaća, ali ih ne pretvara u heroine. Proceduru pobačaja prikazuje s brižljivom točnošću (tako film naslov nosi po odgovorima u jednom od anketnih upitnika).
Ipak, film Hittmanove nije sociološki ekspoze nego punokrvna drama sa sjajnim, zaokruženim likovima. "Never, Rarely" jedan je od apsolutnih filmova godina, a glumica/kantautorica Sidney Flanigan glumačko otkriće kakvo nismo vidjeli još otkad se 2010. u „Zimskoj kosti“ pojavila mlada Jennifer Lawrence.