Woody Allen već je i prije snimao filmove u Francuskoj (na primjer, "Ponoć u Parizu", jedan od svojih kreativnih vrhunaca), no ovo je prvi put da je cjelinu zamislio kao emigrant. Već mu je prethodni "Rifkin festival" zbrzan na filmskoj smotri u San Sebastianu, taj se nije mogao pohvaliti ni zvučnim glumačkim imenima, što nije ni ovaj nazvan "Udar sreće", ali tu bar svatko igra lik koji je za njega napisan.
Koherentno djelce
Posudbi naravno ima, što je normalno za redatelja i scenarista koji ne potpiše Tennesseeja Williamsa i Theodora Dreisera kao inspiraciju za svoje filmove ("Vrtuljak života", "Završni udarac"), ali je to narativno koherentno djelce od 90 minuta bez metakulturnih posudbi. Zapravo, ukoliko...