Audiovizualna industrija godišnje proizvede tisuće sati filmova i serija, temeljene na tisućama stranica scenarija. Da bi taj pogon mogao kloparati, potrebna vam je sastavnica koje uvijek fali: a to su dobre ideje.
Koliko su ideje deficitarni artikl dokazuju i svi silni sequeli, preqeli i remekeovi. Ljude koji imaju jake ideje filmska je industrija stoga sklona držati kao malo vode na dlanu. No, taj status katkad može postati ubitačan: a da je tako, pokazuje slučaj indijsko-holivudskog redatelja M. Nighta Shyamalana.
M. Night Shyamalan postao je svjetski poznat kad je 1999. snimio svoj treći film, visoko-konceptualni horor "Šesto čulo". Mladi Indijac iz Pennsylvanije preko noći je postao najbolje plaćeni scenarist u povijesti Hollywooda, a velika su se studija jagmila za njegovim projektima.
Pri tom je Shymalan bio svojevrsni one trick pony, čovjek koji radi jednu vrstu filmova po kojoj je poznat. Njegovi naslovi poput "Nesalomljivog", "Znakova" ili "Zaseoka" bili su drastični primjeri visokog koncepta, filmovi koji počivaju na maštovitoj i originalnoj spekulativnoj dosjetci, obično objašnjenoj u raspletu filma.
Shyamalan je - poput Tarantina ili Woodyja Allena - stvorio svoj vlastiti žanr. Studija su od mladog Indijca to očekivala, on je isporučivao. Indijski redatelj nastavio je raditi samo jednu vrstu filmova - ali sve slabije i slabije, pa se sa svakim novim filmom činilo da Shyamalan muči i sebe i nas nastojeći isporučiti očekivano.
Adaptacija stripa
Njegov novi film - "Old" (Ostarjeli) - činio se kao dobrodošla promjena u toj rutini - ako ništa drugo zato što nije snimljen po redateljevom izvornom scenariju, nego je riječ o adaptaciji švicarskog stripa "Kula od pijeska" autora Oscara Levya i Frederika Peetersa. Nažalost, ništa od toga. I ovaj film, poput mnogih njegovih, ima ingenioznu ideju. No, ni ovaj put redatelj nije na toj ideji izgradio ništa suvislo.
A ideja zbilja jest uznemirujuće dobra. "Old" se zbiva u nekom srednjeameričkom tropskom resortu u kojem tri obitelji prihvate ponudu hotela da odu na izlet u skrivenu zaštićenu uvalu. Turisti uskoro shvate da iz uvale jednom kad su ušli više ne mogu izaći. Shvate također da u uvali neobjašnjivo brzo stare.
Šestogodišnje dijete nakon par sati već je tinejdžer, žena zatrudni i rodi za dvadeset minuta, rana na koži zaraste u hipu. Junaci filma shvate da će za dvadesetak sati biti starci u dobi za umiranje.
Gomilanje posljedica
Ukratko - jaka je to ideja. Zamisao "Ostarjelih" nudila je sjajnu priliku da se kroz fantastični triler dotaknu najdublji egzistencijalistički strahovi: strah od smrti, strah da će vam život projuriti kroz prste, pitanja što u životu ima ili nema smisla - karijera, školovanje, djeca…
U "Ostarjelima" - nažalost - dobijete malo od toga. Film je uvelike lišen te egzistencijalističke jeze, drama likova osuđenih na prekratak život biva jedva zagrebana. Shyamalan najveći dio vremena troši na gomilanje posljedica starenja, te čudne uzajamne peripetije. Sve to zaokružuje finalnim obratom koji je beznadno trivijalan i čitavu filozofsku premisu svodi na običnu urotu.
U filmu u kojem ni jedan od likova nije stigao zaživjeti, Shyamalan nije puno štofa pružio ni glumcima. Većina njih - uključujući cijenjene Bernala i Sewella - bezidejno šmira, a jedina koja je uspjela ponuditi nešto više je sjajna luksemburška glumica Vicky Krieps.
Što se Shyamalana tiče, krajnje je vrijeme da poni ipak nauči i neki drugi trik.