Obitelj je uselila u novu kuću, ne slute što ih čeka... Za osjećaj strave velikom su redatelju dovoljni prazna kuća i kamera u ruci. Sjajno!

U hororu Steven Soderbergh 'Prisutnost' obrće polazišnu konvenciju. Duh ovdje nije onaj kojeg se gleda, nego onaj koji gleda

Ukleta kuća u kojoj obitava avet najotrcanije je opće mjesto horora. Taj motiv seže još od 1764. i Walpoleova "Dvorca Otranto", a u suvremenom se filmu varira u desecima verzija, od "found footagea" do ukletog svemirskog broda.

Žanr kuće s aveti neizbježno je skopčan s pogledom. Onaj koji u kuću obitava vidi nešto, ali ne zna što vidi, a ono što vidi je polovično, enigmatično i neobjašnjivo. Avet je uvijek objekt gledanja.

U filmu "Prisutnost" nije. Horor Stevena Soderbergha obrće tu polazišnu konvenciju. Duh ovdje nije onaj kojeg se gleda, nego onaj koji gleda.

Soderberghov film počinje dugim subjektivnim kadrom - nečijom točkom gledišta, no ne znamo čijom. Taj netko lunja kroz praznu prigradsku kuću očito spremnu za prodaju. U kuću se ubrzo useli solidno situirana obitel...