U trenutku kad je snimio svoj prvi film "Accatone" (1961.), Pier Paolo Pasolini imao je 39 godina. Za sobom je imao karijeru slavnog proznog pisca, novinara i političkog esejista te pjesnika na dvama jezicima: standardnom talijanskom i furlanskom. Već afirmiran i cijenjen, ali i kontroverzan, uoči 40. godine latio se nova izazova: režiranja filma.
Filmska mu karijera nije bila duga. Već 1975. Pasolini je ubijen u nikad razjašnjenim okolnostima na plaži u Ostiji. Tijekom tih nevelikih 14 godina snimio je dvanaest dugometražnih filmova s kojima je promijenio povijest filma.
Te filmove sada može, ako dosad nije, upoznati i zagrebačka kinotečna publika. Ovog petka u kinu Tuškanac počinje retrospektiva povodom 100-godišnjice Pasolinijeva rođenja (1922.). Retrospektiva počinje projekcijom jednog od njegovih najprovokativnijih filmova, "Teorema" iz 1969. godine. U sljedećih sedam dana na programu će biti i svi ostali Pasolinijevi filmovi, od prvog "Accatonea" do posljednjeg i najkontroverznijeg "Salò ili 120 dana Sodome" (1975.), filma koji je izazvao takav skandal da se katkad smatra kako je redatelja koštao glave.
Pasolini je bio veličanstveni talent u više disciplina, ali i hodajuće utjelovljenje proturječja. Bio je istodobno pučki pasatist, ali deklarirani homoseksualac koji je erotiku neuvijeno tematizirao u umjetnosti. Za sebe je tvrdio da je istodobno i katolik i marksist. Njegovi religijski filmovi možda su najtopliji, najdirljiviji primjeri duhovnosti na filmu. Istodobno, njegova filmska seciranja fašizma i buržoaske obitelji skandalizirala su i kršila tabue. Stvorio je vlastiti redateljski jezik, jezik priprostih i naivnih tabloa nijemog filma, jezik koji je pasao njegovom duhu plebejca. Jedan je od pet ili šest najvećih genija filma. q