Od svih meni poznatih verzija ‘Frankensteina‘, ova je vizualno najčarobnija, gozba je za oči. Dio koji drugi obično zanemaruju, ovdje je najbolji

Od horora 30-ih godina, preko vjerne adaptacije Kennetha Branagha iz 1994., pa do parafraza kod braće Quay i Tima Burtona, filmski je ekran čitavo stoljeće preplavljen raznim verzijama Frankensteina. Preplavljen do te mjere da se doista postavlja pitanje treba li nam još jedna.

Postoji čovjek koji je vjerovao da treba - a taj je čovjek Guillermo Del Toro. Meksički režiser bio je toliko uvjeren u to da je posvetio nemalih petnaestak godina pripremi svoje adaptacije romantičarskog horora Mary Shelley. Na koncu ga je i snimio. Del Torov "Frankenstein" vjerojatno ne spada u najbolje Meksikančeve radove, i sigurno ne staje u istu rečenicu s "Panovim labirintom" i "Oblikom vode". No "Frankenstein" je odveo Del Tora tamo gdje je meksički režiser najbolji: tamo gdje se susreću horor i melodrama, politika i bajka.

Držeći se relativno vjerno predloška Mary Shelley, "Frankenstein" priča priču o umjetno stvorenom orijašu (Elordi) koji se pobuni protiv svog tvorca i naslovnog junaka (Isaac), ogorčen jer su ga ljudi izopćili i načinili mu nepravdu. Od svih meni poznatih verzija "Frankensteina", Del Torova je vizualno najčarobnija. Film je doista gozba za oči. Dio koji druge adaptacije obično zanemaruju - onaj kad se čudovište skrije na selu, poveže sa slijepim starcem i u staji uči čitati - ovdje je središnji i najbolji.

Del Torov "Frankenstein" od svih adaptacija koje pamtim najviše priziva duh romantizma. Ipak, bioetička pitanja kojima se film bavi i te kako su suvremena.

FRANKENSTEIN (SAD 2025.), režija: Guillermo Del Toro, uloge; Jacob Elordi, Oscar Isaac, Mia Goth, Charles Dance, Netflix

Ocjena: 4 i po