‘Odrastati i živjeti u Libanonu znači živjeti s određenom dozom nasilja‘

"Octopus" libanonskog redatelja Karima Kassema priča o Bejrutu nakon notorne eksplozije u kolovozu 2020., dana kad je poginulo više od 200, ranjeno oko 6500, a 300 000 ljudi ostalo bez krova nad glavom. U luci je u zrak otišlo skladište amonijeva nitrata. U filmu nema dijaloga niti naracije, jedine izgovorene riječi vijesti su što dopiru s radija, s televizije koje slušaju ljudi čije živote Karim Kassem bilježi.

U filmu govori tišina, izgubljeni pogledi ljudi koji šute nad džezvom kave, sjede na cesti buljeći u prazno, bolesni i nepokretni, mladi ili ostarjeli, ljudi različitih rasa, s maskama koje ih štite od pandemije, ali otkrivaju oči, otupjele poglede, ljudi bez maski, jer tko u porušenom gradu više haje za epidemiološke mjere …ljudi koji ljepljivom vrpcom pokušavaju spoji...