S "Fiume o morte!" Igora Bezinovića Rijeka je dobila nešto što se rijetko događa u domaćem filmu - lokalni fenomen koji istodobno puni kinodvorane, provocira povijesno pamćenje i pod svjetla reflektora stavlja neočekivane protagoniste. Među njima se kao jedno od najupečatljivijih lica nametnuo Ćenan Beljulji Keno, radnik Čistoće, sindikalist i gradski aktivist, danas nominiran za nagradu Zlatni Studio Jutarnjeg lista u kategoriji najboljeg glumca u filmu.
Beljuljijev ulazak u prvi plan svakako nije produkt nečega što bismo mogli nazvati klasičnom glumačkom biografijom. Bezinović je, dosljedno svom autorskom postupku, glavne i sporedne uloge povjerio naturščicima, ljudima pronađenima putem oglasa, u riječkim kafićima i na ulicama. U filmu u kojem čak sedam različitih osoba utjelovljuje Gabrielea D‘Annunzija, upravo se Beljulji izdvojio kao jedna od njegovih najsnažnijih inkarnacija koja je dovoljno sugestivna da nadraste koncept i postane lice filma.
U riječkom kontekstu Beljulji je već godinama prepoznatljivo ime, ali iz sasvim drugog registra. Dugogodišnji radnik Čistoće, koji je veći dio radnog vijeka proveo na terenu, sindikalni povjerenik i jedan od glasnijih zagovornika boljih uvjeta rada u komunalnom sustavu, postao je simbol radničkog i građanskog angažmana. Godine 2019. proglašen je Kastavcem godine, upravo zahvaljujući podršci građana. Paralelno s radom u komunalnom društvu, svojevremeno je sudjelovao i u lokalnoj politici kao vijećnik i predstavnik manjina, gradeći profil čovjeka koji se ne povlači pred konfliktom, čak ni onda kada mu to profesionalno može štetiti.
Rođen u Kosovskoj Mitrovici
Rođen 1970. u Kosovskoj Mitrovici, djetinjstvo je proveo u Rijeci, gdje je završio školovanje i počeo radni život. Prije dolaska u Čistoću radio je kao konobar, a taj je posao napustio devedesetih, u atmosferi nesigurnosti i straha kakva je vladala u ratnim godinama. Ono što je trebalo biti privremeno rješenje pretvorilo se u više od dva desetljeća rada u komunalnom sustavu i to je iskustvo koje je snažno oblikovalo njegov društveni i politički senzibilitet.
Glumački angažman došao je gotovo usputno. Godinama se javljao na oglase i dobivao honorarne poslove statiranja u serijama i filmovima snimanim u Rijeci, vođen pragmatičnim odnosom prema tom poslu. Uloga D‘Annunzija pojavila se kao neočekivani obrat, ponuda koja je u prvi mah djelovala gotovo apsurdno, ali se pretvorila u glumački zadatak koji je zahtijevao potpunu posvećenost. Beljulji je morao svladati tekst na talijanskom jeziku, koji ne govori, te fizički i psihološki ući u lik povijesne osobe čiji su politički i ideološki stavovi u izravnoj suprotnosti s njegovim vlastitim identitetom i iskustvom.
- Čudesno, urnebesno i šokantno! Oduševljen sam, film je dobio europskog Oscara, a ja sam nominiran za Zlatni Studio! Pitam se ima li kraja ovome - kaže.
Proces rada na ulozi trajao je više od godinu dana i uključivao intenzivne probe na najrazličitijim lokacijama, istraživanje povijesne građe i stalnu suradnju s redateljem. U tom se procesu Beljulji postupno udaljavao od početne pozicije i ulazio u slojevitu interpretaciju lika koji je istodobno karizmatičan, groteskan i politički opasan. Upravo ta ambivalentnost postala je jedno od ključnih obilježja njegove izvedbe.
Premijera filma u Rijeci u veljači prošle godine bila je emocionalni vrhunac tog puta. Pred publikom sastavljenom od sugrađana, obitelji i ljudi koji ga poznaju iz svakodnevnog života, Beljulji se prvi put suočio s vlastitom pojavom na velikom platnu. Reakcija publike, spontani pljesak i snažan prijem njegove uloge potvrdili su da se dogodilo nešto više od simpatične epizode naturščika u ambicioznom autorskom filmu.
Promijenio mu život
Slične su se reakcije nastavile nizati idućih godinu dana i Beljulji kaže da mu je iskustvo s "Fiume o morte!" promijenilo život.
- Ljudi me stalno prepoznaju, bilo u trgovačkom centru, u gradu, u trgovini, na poslu, dok kupuju kruh... To mi je čudno, ali mi ne smeta, dapače. Najviše me oduševljava što su kritike filma, a i moje uloge, odlične, nije bilo niti jednog lošeg komentara. Ono čega sam se najviše bojao je moj loš talijanski izgovor, ali na kraju je i to ispalo simpatično - govori.
Nominacija za Zlatni Studio logična je posljedica jedne od najuvjerljivijih glumačkih pojava godine. Ćenan Beljulji u "Fiume o morte!" figura je koja spaja radničku biografiju, političku svijest i sirovu glumačku energiju u interpretaciju koja ostaje u pamćenju, a u tom spoju leži i simbolika njegove nominacije. O nastavku glumačke karijere u ovom trenutku, kako priznaje, ne razmišlja.
- Sindikalni sam povjerenik, među radnicima, i imam jako puno posla u Čistoći jer krećemo u nove kolektivne pregovore. Sama činjenica da me je Jutarnji nominirao za Zlatni Studio među ljudima koje smatram glumačkom elitom i divim im se za mene već sada predstavlja pobjedu. Ako bude i nešto više od toga, Bože moj, a ako ne, neizmjerno sam sretan što sam se uopće našao među nominiranima - zaključuje Beljulji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....