U hrvatskom filmu samo su tri problema: režija, scenarij i gluma” glasio je pučki vic koji se do početka ovog desetljeća prepričavao čak i među filmskim profesionalcima. U to doba, predodžba koju je gledateljstvo imalo o hrvatskom filmu bila je predodžba o glumcima koji izvještačeno deklamiraju na okoštalom štokavskom. Ta su vremena, međutim, prošla. Premda hrvatska kinematografija i dalje nije posebno uspješna ni u festivalskom ni u komercijalnom segmentu, postoji jedan njen dio koji je doista uspješan - a to su glumci.
Potvrda iz Estonije
Nova potvrda za to stigla je ove subote iz Seville, gdje je Karlovčanka Zrinka Cvitešić ušla među pet europskih glumica nominiranih za nagradu EFA. Cvitešić je tako u prilici da 4. prosinca u estonskom glavnom gradu Tallinnu dobije “europskog Oscara”, i to za ulogu u bosansko-hercegovačkoj drami “Na putu” redateljice Jasmile Žbanić. Uspjeh crnokose Karlovčanke samo je klimaks jednog fenomena koji traje već nekoliko godina: hrvatski glumci mlađe generacije, naime, sve su traženiji kako u regiji, tako i u europskim (ko)produkcijama.
Kultni negativac
Tako je Leon Lučev - koji igra i u “Na putu”, i koji se izvan Hrvatske proslavio upravo filmom Jasmile Žbanić “Grbavica” - ove godine snimio film u Sloveniji (“Circus fantasticus”, J. Burger), a iduće godine snimat će po jedan film u Srbiji i Danskoj. Bojan Navojec prošle je godine snimio u Danskoj političku dramu “Izbavi nas od zla” afirmiranog redatelja Olea Borendala, režisera koji je snimao i u Hollywoodu s Ewanom McGregorom. Kad je njemački režiser Hans Christian Schmid snimao svoj film na temu haaškog suda “Sturm”, za njega mu je trebao cijeli niz glumaca s područja bivše Jugoslavije. Na koncu, opredijelio se u najvećem broju upravo na hrvatske glumce, među kojima su Leon Lučev, Tarik Filipović, Krešimir Mikić, Dražen Kuhn, Marinko Prga, Nadežda Perišić i Marinko Prga. Mikiću to nije bio jedini strani film te godine: snimio je film i u Bugarskoj, “Vremensku prognozu” redateljice Sofije Zornice. Dejan Aćimović već je godinama svojevrsni kultni epizodist-negativac.
Makedonska zvijezda
Tako je glumio zajedno sa Slavkom Juragom i u holivudskom “Peacemakeru” Mimi Leder, preklani je snimio film i u Italiji (“Hermano”, Giovanni Robiano), a već je godinama kultni glumac u Makedoniji gdje se pojavljuje u većim ulogama u sva tri ključna filma u prošloj dekadi (“Zbogom dvadesetom stoljeću” Aleksandra Petrovskog i Darka Mitrevskog, “Iluzija” Svetozara Ristovskog i “Bal-can-can” Darka Mitrevskog).
Trag Marije Škaričić
Aćimović ima značajne epizode i u “Grbavici”, kao i u “Sveti Georgije ubiva aždahu” Srđana Dragojevića, gdje je pak Nataša Janjić dobila glavnu žensku ulogu u konkurenciji niza novih beogradskih ženskih zvijezda. Od svih hrvatskih glumica najveći je trag dosad, međutim, ostavila Marija Škaričić koja je nakon proboja u “Divnoj splitskoj noći” snimila u Švicarskoj zapaženu dramu “Frauelein” (Gospođica) redateljice Andree Štake. Odmah potom, dobila je angažman u njemačkom filmu “Shahada” redatelja afganskog podrijetla Burhana Qurbanija koji je tim filmom uspio ući u konkurenciju Berlinalea.
Svemu tome, dakako, treba pridodati i već afirmirane Radu Šerbedžiju i Višnjića, kao i osječkog glumca Zlatka Kiću Burića koji je postao paneuropska glumačka zvijezda glumeći u danskim filmovima.
Počevši još od Danisa Tanovića i njegove oskarovske “Ničije zemlje” (u kojoj su dvije od tri glavne uloge igrali Rene Bitorajac i Filip Šovagović), recept uspjeha je obično sličan. S obzirom na to da hrvatski filmovi rijetko ulaze na najveće A festivale i rijetko imaju ozbiljniju svjetsku distribuciju, odskočna daska našim glumcima u pravilu su jaki filmovi iz regije poput “Grbavice”.
Kreativna sinergija
Tako se i kad su glumci po srijedi mogu pokazati pozitivni efekti kreativne sinergije kinematografije iz bivše Jugoslavije: glumeći u najboljim filmovima iz regije naši glumci se izbore za vidljivost, a redatelji iz Sarajeva, Skoplja, Podgorice u Zagrebu nalaze jači “kast” nego u matičnim sredinama. Svega toga, međutim, ne bi bilo da se u Hrvatskoj posljednjih godina nije pojavila senzacionalna generacija glumaca i (posebno) glumica u koju osim nabrojenih ravnopravno spadaju i Darija Lorenci, Jadranka Đokić, Nikša Butijer, Franjo Dijak, te - kao novo, nadolazeće ime - Lana Barić.
Smjena generacija
“Teško je reći što su uzroci takvog fenomenalnog vala”, komentira jedan od poznavatelja hrvatske filmske situacije.
“Naime - ništa se u obrazovnom sustavu nije promijenilo, sistem studiranja glume je isti, ne snima se više filmova.” Dio komentatora pripisuje promjenu novoj generaciji režisera, koji su počeli filmove snimati na govornom jeziku odustajući od mrtvog štokavskog standarda. “Moguće je da je riječ o smjeni generacija”, drži Marija Škaričić, “prije su glumci ulazili u profesiju sa željom da se afirmiraju u kazalištu. Danas, mladi glumci profesiju biraju ponajprije zbog filma.”
Dejan Aćimović
‘Peacemaker’ (SAD), ‘Hermano’ (Italija), tri filma u Makedoniji
Jadranka Đokić
predvodi najnoviju generaciju glumaca koje traže vani
Leon Lučev
‘Na putu’ i ‘Grbavica’ (BiH), ‘Sturm’ Njemačka
Nataša Janjić
‘Sveti Georgije ubiva aždahu’ (Srbija)
Bojan Navojec
‘Izbavi nas od zla’ (Danska)
Marija Škaričić
‘Freulein’ (Švicarska), ‘Shahada’ (Njemačka)
Krešimir Mikić
‘Sturm’ (Njemačka), ‘Vremenska prognoza’ (Bugarska)
Zrinka među novim europskim divama
Zrinka Cvitešić prva je hrvatska glumica nominirana za EFA. Na putu prema osvajanju nagrade EFA 4. prosinca u Tallinnu stoje joj četiri podjednako sjajne kolegice nominirane za zapažene ovogodišnje europske filmove:
Sylvie Testud
Mlada francuska glumica u filmu “Lourdes” Austrijanke Jessice Hausner glumi paraliziranu djevojku koja doživi u Lourdesu čudesno izlječenje. Film je svjetsku premijeru imao 2009. u Veneciji, a ovog ljeta hrvatsku je premijeru imao u Puli. Testud je, inače, rođena ‘71 u Lyonu, a proslavila se njemačkim filmom “Odavde do tišina” (1996) Carline Link za koji je naučila njemački, jezik gluhih i - klarinet. Od pet filmova iz kojih dolaze glumačke nominacije, “Lourdes” je vjerojatno najbolji.
Lesley Manville
Ova britanska glumica rođena 1956. u Brightonu filmskoj je javnosti najpoznatija kao redovita suradnica Mikea Leigha s kojim je surađivala u “High Hopes”, “Topsy Turvy”, “Tajnama i lažima”, “Sve ili ništa”. Manville je nominirana za ulogu upravo u Leighovom novom filmu “Another Year/Još jedna godina” u kojem glumi nevjenčanu sredovječnu ženu sklonu alkoholu. Ova komedija bila je jedan od potencijalnih favorita EFA, no u nominacijama je prošla dosta slabo, što bi možda mogla biti prednost za Britanku.
Sibel Kekilli
Sibel Kekilli i njezinu nominiranu ulogu mogla ju je prošlog mjeseca gledati publika zagrebačkog ZFF-a. Ova njemačka glumica turskog podrijetla nominirana je za film “Die Fremde” redateljice Feo Aladag u kojem glumi mladu Turkinju koju obitelj sili na brak s nasilnim suprugom. Kekilli je rođena 1980. u Heilbronnu u Njemačkoj, a afirmirala se 2004. filmom “Glavom o zid” Fatiha Akina.
Lotte Verbeek
Nizozemska glumica rođena 1982. u Venlou u Tallinn ide s nominacijom za ulogu u melodrami “Nothing Personal” redateljice Urszule Antoniak. Za tu je ulogu Nizozemka već dobila glumačku nagradu u Locarnu. U “Nothing Personal” Vrebeek glumi mladu bekpekericu koja tumarajući priobalnom Irskom upozna zagonetnog farmera-intelektualca (Stephen Rea). Film je, iskreno, komad teškog kiča, no spada u “oskarovsku” vrstu, a Verbeek je doista dojmljiva.