Program Kockice Zagrebačkog film festivala vjerojatno je najprestižnije premijerno mjesto za hrvatske autore koji su snimili kratkometražni film. Za mlade redatelje koji izlaze prvi put s kratkim filmom nema u Hrvatskoj većeg priznanja no što je dobiti nagradu Kockica na ZFF-u. Samim tim, program Kockice struka uvijek prati s pozornošću da vidi što se zanimljivo događa u mlađem hrvatskom filmu.
Ovogodišnje Kockice- koje su završile u petak navečer- donijele su osam filmova u konkurenciji i jedan izvan konkurencije. I ove godine, kao i par prethodnih, stječe se dojam da program malo stagnira. Filmovi su svi uglavnom solidno pristojni, no ni jedan nije iskočio kao događaj koji će se pamtiti.
Od osam filmova u konkurenciji tematski je vjerojatno najambiciozniji „2000“ zagrebačko-berlinske autorice Renate Lučić. Film se zbiva na dočeku Nove godine- i to naslovne Nove 2000. Junaci filma su brat i sestra (Marta Mihanović, Filip Molnar), djeca disfunkcionalnog braka. Otac (Frano Mašković) je mrzovoljni nasilnik, majka (Iva Mihalić) otresa se na djecu. Nakon pijane terevenke sa susjedima i rodbinom, brat i sestra su dovedeni u situaciju uzajamne izdaje. Film katkad zagrebe plakatnim crtanjem, ali ima lijepih režijskih rješenja, a djevojčica koja glumi glavni lik je izvrsna.
Tvrdo, surovo očinstvo i tegoba patrijarhata tema je i filma „Krš“ splitskog režisera Petra Vukićevića. U njegovom filmu tek razvedeni i ne-baš uspješni sin (Stipe Jelaska) posjećuje oca (Leon Lučev) koji se nakon razvoda povukao na selo i bavi borbom bikova. Tu dozna da otac vodi na klanje bika Garu koji se ispostavio kao plah u borbi, dakle neuspjeh. Sin se identificira s „luzerom“ Garom. U obiteljsku dramu autor je protkao i oniričke, jezive prizore borbi bikova.
U režijskom smislu najdojmljiviji film programa je „Baja“ zagrebačkog režisera Mateja Matijevića. „Baja“ bi se mogao opisati kao novozagrebačka verzija Kassowitzovog „La Haine“. Junak filma je naslovni grubijan- Baja - kojeg kao apsolutno glumačko otkriće glumi Mark Fejer. Baja kani sitno dilati u kvartu, no lokalni gangsteri koji čuvaju teritorij ponize ga i otjeraju, a snimak poniženja dospije na društvene mreže. Baja stoga kani saprati ugled osvetničkim pohodom. Film je izvrsno režiran i snimljen, ima energičnu kameru i ritam, te karizmatičnog muškog glumca.
Par mrkvi
Među režiserima filmova ovogodišnjih Kockica ona koja zasigurno ima najveći ugled je Riječanka Dora Šustić – autorica koja u karijeri ima stanoviti scenaristički opus, ali je kudikamo poznatija kao pisac nagrađivanog romana „Psi“. Šustić se ovdje prvi put predstavlja i kao redateljica filmom salingerovskog naslova „Bananaribe“. Film – međutim- nema uočljive veze s antologijskom Salingerovom pripovijetkom. Junak filma je dječak iz primorskog mjesta (sniman u Bakru) kojeg majka pošalje u trgovinu u društvu dementnog nona, kojeg glumi veliki novosadski glumac Boris Isaković. Odlazak po par mrkvi pretvori se u malu cjelojutarnju putešestviju koja testira odnos unuka, nona i primorskog malog mista.
Puno sam očekivao i od novog filma Ane Šiškov, splitske redateljice koja je 2022. izazvala senzaciju fenomenalnim, nadrealnim obiteljsko-crnohumornim filmom „Nije pristojno plesati po grobu“. Novi film Ane Šiškov nosi naslov „Izrasti“ i nije uopće loš, no za razliku od prvog filma koji je bio kao iz drugog svemira, „Izrasti“ su film kakve u hrvatskoj kinematografiji viđamo često. Junakinja „Izrasti“ je vlasnica frizerskog salona (Tihana Lazović) koja nosi na grbači muža parazita (Filip Juričić), špekulanta kriptovalutama. Kad financijski zagusti, mora dati otkaz postarijoj zaposlenici (Snježana Sinovčić Šiškov, inače redateljičina majka) koja joj je dotad duša salona. Film je dobro režiran i glumljen, ima dinamiku i ritam, ali nema ono potpuno jedinstveno ludilo koje je imao autoričin prvijenac.
Popis filmova koji bi se mogli umiješati u nagrade zaokružuje „Zakrpa“ Luke Galešića, film o očito depresivnoj tinejdžerki (Tea Ljubešić) čija majka (Lana Barić) ne razumije što se s njenom kćeri događa.
U konkurenciji za nagrade prikazani su još i filmovi „Desnolijevo“ redateljice Melite Mukavec, te „Zvuk zrikavaca“ režisera Filipa Dučića koji je film snimio u poljskoj studentskoj produkciji. Izvan konkurencije publika je mogla vidjeti i „Vjetar u leđa“ svojedobne pobjednice Kockica Sonje Tarokić. Taj je film još ovog ljeta prikazan na otvaranju Festivala mediteranskog filma u Splitu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....