Jessica Chastain imala je već 34 godine kad je postala poznata filmska glumica. Isprva se ogledala na televiziji i u teatru, zahvaljujući Alu Pacinu dobila je naslovnu ulogu u kazališnom komadu Oscara Wildea "Salome", postavljenom u Los Angelesu, unatoč podvojenim ocjenama i činjenici da je sa 29 godina tumačila kobnu biblijsku tinejdžericu opsjednutu seksom, privukla je pažnju lovaca na talente. U špijunskom trileru Johna Maddena "Dug" (2010.) igrala je isti lik kao i Helen Mirren, samo u različitim razdobljima, no već 2011. zaredale su zapažene uloge u hvaljenim filmovima "U zaklon!" Jeffa Nicholsa i "Drvo života" Terrencea Malicka, nagrađenim Zlatnom palmom u Cannesu.
Ipak, te godine najviše joj je značio veliki američki hit "Tajni život kućnih pomoćnica", u njemu je glumila imućnu Južnjakinju koja se sprijatelji sa svojom kućnom pomoćnicom, a dobrom dojmu cjeline pomogla je i činjenica da su ona i njezina partnerica Octavia Spencer bez zadrške uronile u svoje uloge. Obje su nominirane za Oscara, i to u kategoriji sporednih uloga, no nagradu je dobila Spencerica. Nominaciju za glavnu ulogu dobila je godinu kasnije za politizirani triler "Zero Dark Thirty" (2012.) Kathryn Bigelow, jedan od najboljih holivudskih filmova proteklog desetljeća u kojem je blistala kao operativka CIA-e, nagradu joj je preotela nova zvijezda Jennifer Lawrence za romantičnu humornu dramu Davida O. Russella "U dobru i zlu", no to nije bio toliki problem koliko ignoriranje velike europske glumice Emmanuelle Riva (igrala je u "Ljubavi" Michaela Hanekea), koja se našla u istoj kategoriji kao najstarija glumica koja se natjecala za Oscara (imala je 85 godina) i umrla četiri godine poslije.
Ovaj put će Jessici Chastain teško oteti Oscara. Dobila je nominaciju za glavnu ulogu u biografskom filmu "Oči Tammy Fay", trenutačno na kladionicama izvjesnu prednost ima Kristen Stewart za film "Spencer", međutim, puno više znači nagrada Ceha filmskih glumaca, koja je Jessici dodijeljena prošlog vikenda. Glumica je ujedno i producentica tog filma, gledala je istoimeni dokumentarac gay dvojca Fentona Baileyja i Randyja Barbata iz 2000. i procijenila da bi to bila odlična tema za igrani film.
Tammy Faye se proslavila još šezdesetih, dok je bila udana za propovjednika Jima Bakkera i s njim osnovala televizijski kanal za sve one koji žele biti "bliže Isusu". Naravno, takvih je bilo puno, davali su i donacije, pa se Tammy iz skromne bogomoljke prometnula u ekstravagantnu zabavljačicu od koje mora da je Dolly Parton puno naučila. Napadno se šminkala, nosila bijele bunde i koješta drugo, a jedini je problem bio što je imala dojam da je suprug zanemaruje, jer su imali seksualne odnose samo kad je trebalo začeti djecu (ukupno su ih imali dvoje). O Bakkeru se štošta naklapalo, od toga da više spopada muškarce negoli žene, međutim, Tammy mu je uvijek držala stranu, pa čak i onda kad su ga zbog malverzacija s prihodima strpali u zatvor. Jedino u čemu se nisu slagali bila je podrška LGBT zajednici, kojoj je Bakker zapravo pripadao, ali nije htio da se za to zna. Tammy ih je podržavala čak puno prije epidemije AIDS-a.
Jednom je čak upriličila razgovor sa zaraženim vjernikom iz Los Angelesa, velečasnim Steveom Pietersom, razgovor je vođen satelitski, i dala mu punu podršku jer se deklarirao kao homoseksualac (ironija je sudbine da ju je on, iako ga u filmu igra glumac, zahvaljujući uspješnom liječenju, čak i nadživio, jer je Tammy umrla 2007.: jednostavno nitko nije vjerovao da je tako dugovječan, pa nisu stupili u kontakt s njime). Taj je intervju izazvao veliki skandal među američkim teleevangelistima - kako su se zvali ti televizijski propovjednici - uglavnom konzervativnim licemjerima, čija je perjanica bio Jerry Fallon (u filmu ga glumi Vicent D'Onofrio). Bakker nije baš držao stranu supruzi, ali se izgovarao time da je ona svojeglava i često ne razumije što se zapravo zbiva u Americi.
"Oči Tammy Fay" zanimljiv je film ponajprije zbog uloge Jessice Chastain. Nevjerojatna je njezina preobrazba iz neugledne studentice u previše našminkanu mondenku koja čak uspije nagovoriti i svoju jednostavnu i prizemljenu majku Rachel (Cherry Jones) da nosi bundu. Kad potonja umre, Tammy je iznenađena što bundu pronađe u njezinu ormaru i dočuje da ju je često nosila. Jessica je obavila impresivan glumački posao, ne možete vjerovati da je to umjetnica koja vas je očarala majčinskom nenametljivošću u "Drvu života" i akcijskom sigurnošću u filmu "Zero Dark Thirty". Ovdje nju ništa neće spriječiti da se uplete u elitno muško društvo koje odlučuje o sudbini njezine obitelji, iako je Bakkeru (solidni Andrew Garfield) očito neugodno što to radi bez njegove dozvole, ali i da joj to nije dopustio, ona ga zasigurno ne bi poslušala.
Glavna glumica ima još jedan adut, Tammy se proslavila i kao pjevačica i glumica je dokazala da je poprilično ovladala tim umijećem: njezin glas ima raspon, ona je u stanju njime se poigravati, i kad poslušate pravu Tammy Faye, shvatite da je Jessica vjerno oponašala njezine glasovne manirizme.
To je uloga s puno nijansi pa nije osobito iznenađenje da ju je nagradio upravo američki Ceh filmskih glumaca. Izvjestan je problem to što je teleevangelizam ponajprije američki fenomen - nikakvo čudo, još je Sinclair Lewis opisao u romanu "Elmer Gantry", zapaženo ekraniziranom s Burtom Lancasterom u Oscarom nagrađenoj ulozi, kako američki propovjednici vješto privlače pastvu ne zazirući ni od cirkuskih atrakcija, tako da se televizija kasnije pojavila kao dobrodošao medij, puno bolji od radija. Pitanje je hoće li gledatelji u Europi ili negdje još dalje prihvatiti njegovu magiju, no Tammy Faye ionako se služila dosjetkama koje je prije toga koristila serija "Sesame Street", privlačeći djecu simpatičnim lutkama, a katkad i njihove roditelje. Uostalom, glumačko umijeće Jessice Chastain nadilazi kulturne razlike koje zasigurno postoje u mnogoljudnom glasačkom ustroju Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti (trenutačno broji 9500 članova sa svih strana svijeta), pa bi joj ta nagrada ove godine zasluženo pripala.