Danas je Noć Vještica. Jutarnji list okupio je tim povodom svoje redakcijske mračnjake koji su zagrabili duboko u svoje podrumske arhive pune vještica, demona, čudovišne djece i ukletih kuća da bi vam probrali 27 horor naslova koji vam neće dati spavati. Naš filmski kritičar Nenad Polimac za ovu se priliku okanuo klasika i probrao samo najbolje novije naslove, pa je taj težak zadatak pao na Damjana Raknića, koji je kroz pet filmova pokušao pokriti period još od 1955. godine. Nije mu bilo lako.
Tomislav Novak fokusirao se na horore osamdesetih, kad su možda bili i najluđi i najkrvaviji, a naša pridružena članica Dijana Ćosić posebni apetit ima za australsku produkciju. Sretno dalje!
1. IZBOR NENADA POLIMCA
Nije zahvalno odabrati samo pet horor filmova iz žanra kojemu se popularnost ne smanjuje, donekle i stoga što mu je produkcija jeftina, a inventivnost klinaca odraslih na YouTubeu i video igrama bezgranična. Bolje bi bilo selektirati 100 naslova, ali i tada biste propustili nešto za čime biste poslije požalili: stoga u „šeširu“ su se našli samo filmovi novijeg datuma, a o „Psihu“, „Raljama“, „Demonima“ i „Kriku straha“ drugi put.
1. Talk to Me (Danny i Michael Philippou, 2022, Austral-Brit)
Grupica tinejdžera nalazi tetoviranu keramičku ruku, koja je navodno u stanju prizivati duhove. Fabula se ne čini obećavajućom, pogotovo ne kad vam se učini da ste tako nešto bezbroj puta gledali, ali malo pomalo film vas uvlači u svoje slojeve, koji postaju sve kompliciraniji. Pritom, ima tu i ozbiljnijih dijelova, glavnoj junakinji je umrla majka i tinejdžerica u seansama s prijateljima nalazi svojevrstan bijeg iz svakodnevice. Mene se najviše dojmila završnica, metafora da sve počinje iznova, ali na nevjerojatno bizaran način. Redatelji su braća blizanci poznata po YouTube seriji „RackaRacka“, no dok je ta koketirala s amaterizmom, ovo je profesionalan rad.
2. Terrifier 2 (Damien Leone, 2022, SAD)
Klaun Art svojevrstan je odgovor na Freddyja Kruegera i Jasona Voorheesa, ali puno odvratniji. Odjeven je u šlampavu karnevalsku odjeću, izbrijane i ofarbane glave, sa šeširićem koji se doima kao parodija, ali kud god on prođe teku potoci krvi. Namjerno izaziva ljude na ulici, no puno njegovih prijetnji se ostvaraju. To nije film za klince, pogotovo ne one sklone psihotičnom ponašanju, no neobično je što ponekad steknete dojam da se junak samo zafrkava, međutim, nije baš tako. Arta glumi David Howard Thornton i pred njim je solidna karijera, budući da za narednu godinu redatelj Leone priprema „Terrifiera 3“.
3. Festival straha – (Midsommar, SAD-Švedska, 2019, Ari Aster)
Ukoliko ste skoro gledali „Čovjeka od pruća“ Robina Hardyja, jasno vam je odakle inspiracija redatelju „Naslijeđenog zla“ za ovaj film. Grupa Amerikanaca odlazi u Švedsku, gdje se upravo održava ritualni poganski ljetni festival, traje samo devet dana i na programu se svakih devedeset godina. Junakinja je upravo pretrpjela obiteljsku tragediju, i s prijateljima da zaliječi psihološke rane, no to nije ništa prema onome što će uslijediti. Aster je postigao pravi podvig, napravio je horor koji se zbiva usred dana, po jarkom suncu, a najstrašnije je kako se poganski kult rješava svojih ostarjelih članova koji su dosegli određenu dob. Jednog od njih glumi Björn Andresen, nekoć prozvan najljepšim dječakom na svijetu, dok je početkom sedamdesetih snimao Viscontijev „Smrt u Veneciji“.
4. Nevidljivi čovjek – (The Invisible Man, SAD-Australija, 2020, Leigh Whanell)
Film se dosta dobro nastavlja na euforiju koju je izazvao suvremeni ženski pokret. Njegova protagonistica nekoć je bila talentirana arhitektica, ali je odustala od karijere kad se spetljala s moćnim tajkunom. Nesretnica je u svojevrsnom zatvoru, svega ima u izobilju, ali živi pod psihološkim terorom. Kad se odluči iz toga izvući, nije to baš lako. Toj situaciji vjerujemo tim više što je njezin suprug za nas potpuna enigma, postoji samo po njezinu strahu od njega, što je najbolji način da ga se i mi plašimo više nego da je stalno u kadru.
5. Vlak za Busan – Yeon Sang-ho (Južna Koreja)
Film je jako zakasnio na naš repertoar, skoro punih pet godina, no kako su mu poslije toga otkupili nastavak, smilovali su se i na original. Olakotna je okolnost da je stigao upravo u doba pandemije, ovdje je to pošast koja ljude pretvara u zombije, što se otkrije u jurećem vlaku bez reda vožnje. Izvrsno profilirani likovi, inventivna akcija i frenetični narativni ritam tek su neki od aduta ostvarenja koje vrlo slojevito secira boljke današnjeg društva. Nastavak je bliži akcijskom filmu negoli hororu.
--------------------------------------------------------------------------
2. IZBOR DAMJANA RAKNIĆA
Iako je u bolnici za neubrojive zločince u američkom gradu Baltimoreu završio zato što je ljude koje ubio kasnije pojeo, ponekad s bobom i dobrim Chiantijem, visoko inteligentni psihijatar Hannibal Lecter (igra ga maestralni Anthony Hopkins) najstrašniji je kad traži nešto za nešto. Quid pro quo. Agentica FBI-a Clarice Starling (izvrsna Jodie Foster) zna da ga ne smije pustiti u svoju glavu, no informacije koje posjeduje naprosto su prevažne, potencijalno spasonosne i ona pristane na razmjenu, ne znajući da će je natjerati da se napokon suoči s traumom koja je mori od ranog djetinjstva. Psihološki horor-triler “Kad jaganjci utihnu”, adaptacija istoimenog romana pisca Thomasa Harrisa, majstorski je režirana igra mačke i miša, a gledatelj, zahvaljujući lucidnim vizualnim rješenjima redatelja Jonathana Demmea, tijekom tog plesa dobije uvid i u stanje uma miša, ali i mačke. Quid pro quo.
I dok se protiv faca poput Hannibala Lectera možemo boriti konvencionalnim vatrenim i hladnim oružjem (“ako krvavi, možemo ga ubiti”, rekao je svojevremeno Dutch u filmu “Predator”), zla poput onih protiv kojih se bore protagonisti “Egzorcista” i “Naslijeđenog zla” neupitno su strašnija jer nadilaze fizički svijet i njihova pravila. Redatelji William Friedkin i Ari Aster pomoću nadnaravnog pričaju o neopipljivim i često neshvatljivim aspektima naše egzistencije.
Postmoderna dekonstrukcija filmova strave i užasa “Vrisak” ljubavno je pismo filmovima poput “Noći vještica” i “Petak 13.”, a funkcionira i kao upozorenje da fiktivni svjetovi itekako mogu ugroziti svakodnevnicu, ali samo ako im to dopustimo. U doba kada se čini da je sve oko nas fikcija, nerijetko i ona iz hororaca, rad redatelja Wesa Cravena aktualniji je nego ikad.
Osim što su poslužili kao inspiracija za bitno poznatiji “Psiho” redatelja Alfreda Hitchcocka, “Demoni” Henri-Georgesa Clouzota pokazuju koliko prepuštanje mračnim impulsima može biti opasno, a šokantni twist koji se dogodi pred kraj filma jedan je od najboljih u povijesti filma.
LISTA DAMJANA RAKNIĆA:
Kad jaganjci utihnu (1991., redatelj: Jonathan Demme)
Egzorcist (1973. redatelja: William Friedkin)
Vrisak (1995., redatelj: Wes Craven)
Naslijeđeno zlo (2018., redatelj Ari Aster)
Demoni (1955., redatelj: Henri-Georges Clouzot)
-------------------------------------------------------------------------------
3. IZBOR TOMISLAVA NOVAKA
Gola Heather Langenkamp spava u kadi, a iz međunožja joj iz pjene izranja kožna rukavica s noževima. Pomahnitali Bruce Campbell reže vlastitu ukletu šaku pa na batrljak montira motornu pilu kojom sječe demone. Jeff Goldblum pretvara se u golemu sluzavu dlakavu- Muhu...
Osamdesete, jel?
Opasna, divlja, treš dekada koja nam je dala toliko ikoničkih negativaca i poput žohara izdržljivih horor franšiza da se Hollywood i danas na njima gosti poput kanibala pa štanca nove remakeove i nastavke.
U tom su desetljeću, zagađenom fudbalerkama i flanelskim trenirkama, stvoreni mitovi o Samu Raimiju, Wesu Cravenu, Johnu Carpenteru i Davidu Cronenbergu, a u kolektivnu noćnu moru utisnuti su nam zavijeke Freddy Kruger, Jason Voorhees, Pinhead, Alieni, Gremlini i Bubimir. Na svakom koraku ukleta groblja ("Poltergeist", "Pet Semetary"), ukleti automobili ("Christine"), pa čak su i znanstvene postaje na Antarktici bile uklete ("The Thing").
Stoga i ova lista za Halloween maraton: deset filmova iz osamdesetih zbog kojih je moja generacija noćima ostajala budna, u hladnom znoju s molitvenikom u rukama. Na samom vrhu, jedan od najgenijalnijih gonzo hororaca svih vremena -"Evil Dead 2", zloglasna dvojka, strujni udar od filma kakav nikad poslije više nije snimljen.
Znate radnju- netko u napuštenoj kolibi nađe ukletu knjigu, triput zazove demona, a onda lete glave i ruke, zidne lampe kese vam se u lice, a drva siluju studentice.
Odmah do njega, rame uz rame, "Aliens", ratni znanstveno-fantastični ep Jamesa Camerona za filmske anale, dikretni nastavak remek djela Ridleya Scotta. To je onaj film u kojem svemirski marinci idu počistiti udaljenu koloniju od čudovišta, pa dobiju po lampi. Gledali ste sigurno, a za ovaj put preporučamo digitalno restauriranu verziju iz 2003. godine, dugu 154 minute.
S njima na postolju još i "Poltergeist", Spielbergovo horor kopile (supotpisao, producirao i većim dijelom potajno režirao), napeti nadnaravni triler o djevojčici koju proguta ukleta kuća, do danas toliko puta remiksiran, pokraden i kopiran- ali nikad nadmašen.
Ova lista je ništa bez Freddya i Jasona, dva kultna slasher čudovišta, s time da je "Nightmare on Elm Street" osjetno pametniji i subverzivniji od "Friday the 13th".
Zatim "Gremlini", savršena božićna noćna mora, film stvoren za ponoćne matineje gdje bi u paru mogao igrati uz Burtonovog "Bubimira".
A kako su osamdesete ipak jednako lude koliko i strašne, listu zatvaramo s dva klasika- jedan je Carpenterova poremećena horor komedija "They Live" koja protiv svih šansi živi kroz memove na društvenim mrežama i "Near Dark", vampirski western noir, danas obožavane redateljice Kathryn Bigelow
A liste k‘o liste, uvijek nekoj nešto fali, pa tako i ovoj- ovisno o ukusima na vašoj ‘eighties‘ listi možda bi se našlo više Cronenberga. U tih je deset godina kanadski enfant terrible snimio niz dragulja, od "Scannera" i "Videodromea", do "Muhe" i "Ukletih blizanaca". Njih međutim, baš kao i Kubrickov "The Shining" ili "Bad Taste" Petera Jacksona nisam imao potrebe isticati. Složit ćemo se svi da su- genijalni!
Lista Tomislava Novaka: Osamdesete napadaju
Evil Dead 2: Dead by Dawn (Sam Raimi, 1987)
Aliens (James Cameron, 1986.)
Poltergeist (Tobe Hooper, 1982)
Nightmare on Elm Street (Wes Craven 1984)
Gremlins (Joe Dante, 1984)
The Thing (John Carpenter, 1982)
Friday the 13th (Sean S. Cunnigham, 1980)
Beetlejuice (Tim Burton, 1988)
They Live (John Carpenter, 1988)
Near Dark (Kathryn Bigelow,1987)
4. IZBOR DIJANE ĆOSIĆ
Horor, nevoljeno dijete Akademije, onaj vječno nepopularan klinac u školi koji se mora truditi više od ostalih, žanr je koji je stoljećima prisutan među ljudima. Prije nastanka filma sveprisutan u folkloru i raznim knjigama ipak je je pronalazio svoju vjernu publiku. „We are the weirdos mister“ – riječi su mlade vještice Nancy koju je maestralno u filmu The Craft odglumila Fairuza Balk 1996. godine. Lako nam se poistovjetiti s tom rečenicom. Suprotno uvrijeđenom mišljenju da je horor lako napraviti –recept za ukusan horor koktel zapravo je mnogo kompleksniji. Neki veliki redatelji pomicali su granice standardnog kako bi stvorili vječna remek djela. William Friedkin je, primjerice, u svoj slavni film Egzorcist iz 1973. godine na zvuk klavira implementirao zujanje roja pčela kako bi iskreirao jedinstven sound koji podsvjesno djeluje jezovito na ljudski um i začinjava atmosferu. Zasluženo osvojen Oscar.
Ako ste i vi simpatični čudaci poput nas vežite pojas jer polijećemo. Destinacija: strah.
The Loved ones, Sean Byrne (2009)
Oduvijek tvrdim da su australci majstori horora, tako je slučaj i s ovim filmom. Kada mladić Brent odbije Lolin poziv na maturalnu večeru ona smisli plan kako da na alternativan način dođe do svog cilja. Pripremite se na neočekivano. Ovaj torture porn prešao je granice viđenog.
Killing ground, Damien Power (2016)
Još jedan australski dragulj. Nakon ovog filma razmislit ćete dva puta prije nego se odlučite na romantično kampiranje u prirodi. Što se desi kada par naiđe na užasan zločin daleko od civilizacije, gdje nitko ne čuje tvoje vapaje upomoć? Nelinearno ispričana priča ovaj film čini još posebnijim. Kritičari su za ovaj film rekli „jedna od najbrutalnijih priča ispričana na elegantan način“
Thinner, Tom Holland (1996)
Manje poznata priča Stephena Kinga koju svakako treba spomenuti. Kada ciganka baci prokletstvo na pretilog odvjetnika riječima „Thinner“ on rapidno počinje gubiti na težini. Ono što mu se u startu učini kao dar zapravo je smrtna presuda jer kletvom ne prestaje mršaviti do smrti ma koliko god jeo. Da li će se spasiti? Pogledajte.
Darkman, Sam Raimi (1990)
Kao veliki fan Raimija moram spomenuti ovo izvrsno djelo u kojem glavnu ulogu tumači Liam Neeson. Kada briljantnom znanstveniku u laboratorij upadnu zločinci i spale sve u namjeri da ga ubiju on ipak uspijeva preživjeti. Prekriven strašnim ožiljcima završava u eksperimentalnoj klinici gdje mu ugase centar za osjet boli. On bježi iz klinike sa neutaživom željom za osvetom. Mali hint - ako ste fan Raimija i njegovog opusa nikako ne preskačite posljednju scenu.
Eden lake, James Watkins (2008)
Opet kampiranje no ovaj put u potpuno drukčijem smislu. Mladi par odlazi na vikend u prirodu gdje nailazi na skupinu sadistički rspoloženih tinejdžera. Obećajem vam da ćete se preznojavati kako će film ići sve dalje. Izvrsna gluma Michaela Fassbendera. Svakako preporuke.
The Sacrament, Ti West (2013)
Radnja ovog filma inspirirana je istinitim događajima – velikom masakru koji se desio u „Jonestownu“ 1978 godine – kultu kojeg je vodio zloglasni Jim Jones. Found footage tip filma u kojem brat odlazi u kult pronaći sestru u pratnji kolege novinara.
Ravenous, Antonia Bird (1996)
Na spasilačkoj vojnoj misiji u 19 stoljeću kapetan John Boyd i njegov vod čeka mračno iznenađenje kada shvate da su upali u sadističku zamku kanibala. Moram priznati da je ovaj fantastičan film poprilično prošao ispod radara široj publici i to se mora ispraviti. Svakako obratite pozornost na glazbu u filmu. Ovakvo nešto još niste gledali.