Popularna kultura uvijek je voljela kataklizme. Udari meteora, invazije svemiraca, zombiji apokalipse, potresi i virusi bili su tijekom cijelog 20. stoljeća gorivo popularnog pripovijedanja. Propastima svijeta hranili su se film, televizija i književnost - i to ponajprije njihov najkomercijalniji, trivijalni krak. Čak i onda kad su se apokalipse laćali etablirani autori - recimo, Borislav Pekić u "Besnilu" - svoju su pripovijest sami definirali kao pulp. Svijet nije kataklizmički propadao u "ozbiljnoj" kulturi.
A onda je - u jednom trenutku - počeo.
Taj pomak dogodio se negdje oko 2000. godine. Ima nešto zanimljivo milenaristički u činjenici da su baš oko godine "mille non piu mille" najednom učestali apokaliptički filmovi i knjige u niši tzv....