Jean-Luc Godard svojedobno je izrekao često citiranu rečenicu kako "povijest filma počinje s Davidom W. Griffithom, a završava s Kiarostamijem." Tom dosjetkom Godard je odao poštovanje djelu iranskog redatelja Abbasa Kiarostamija (1940. - 2016.). Za Godarda, on je kraj luka razvoja filma, trenutak kad je taj medij dostigao ispunjenje.
Je li doista tako? To će uskoro moći provjeriti i zagrebački filmofili. Jer, ovog ponedjeljka u zagrebačkom Kinu Tuškanac počinje retrospektiva "Portreti: Abbas Kiarostami" tijekom koje će biti prikazano dvanaest filmova iranskog klasika. Retrospektiva počinje u ponedjeljak projekcijom filma "Krupni plan" iz 1990. koji je u anketi Sight & Sounda uvršten među 50 najboljih filmova svih vremena. Retrospektiva uključuje i filmove Kiarostamijeve "trilogije o Kokeru" (1987. - 1994.): tri filma s mjestom radnje u istoimenom selu na sjeveru Irana. Zagrebačka će publika moći vidjeti i film kojim je Kiarostami pobijedio u Cannesu - "Miris trešnje" iz 1997. Na programu je i njegov možda najpopularniji film "Vjetar će nas odnijeti" iz 1999. godine.
No, vrijednost ciklusa u Tuškancu je što su na programu i Irančevi kudikamo manje poznati filmovi s početka karijere kad je kao redatelj radio u Centru za razvoj djece i mladih (tzv. "Kanun") i snimao omladinske filmove. Iz tog su razdoblja dva njegova rana filma koji prethode iranskoj revoluciji - "Iskustvo" (1973.) i "Putnik" (1974.) - koji su na programu iznimno rijetko.
Kiarostami je specifičan redatelj kojeg se jako voli ili jako ne voli, kompilator koji je u opus usisao utjecaje talijanskog neorealizma, perzijske poezije, sufijske duhovnosti i tzv. transcendentalnog filma, a na sve to još dodao ponešto humora i obilje egzotične lokalne boje. Filmovi su mu često metafilmski jako osviješteni, tematiziraju vlastiti proces i medij filma.