Oproštaj s Radkom Poličem

Piše Nenad Polimac: Najbolji film kojeg je snimio bila je ‘Država mrtvih‘, glumio je oficira JNA. U ‘Falsifikatoru‘ je igrao Tita

Ljubljana, 210222.
Glumac Radko Polic, razgovor na temu knjige koju je napisala Mira Furlan

 /Cropix
U kazališnom komadu ‘Boris, Milena i Radko‘ je poznati dramatičar i redatelj Dušan Jovanović opisao kako se zbog njega raspao brak Poliča i Milene Zupančič

Mlađa generacija u nas zna slovenskog glumca Radka Poliča po "Noćnim brodovima" Igora Mirkovića iz 2012., u kojem je glumio bivšega glazbenika, stanara doma za umirovljenike: usprkos poznoj dobi, on se zaputi prema moru sa svojom susjedom (posljednja filmska uloga nezaboravne Ane Karić), no njihova ljubavna avantura završava tragično.

To mu ipak nije najpoznatija rola na ekranu, prije je to "Idealist" Igora Pretnara po romanu slovenskog klasika Ivana Cankara "Martin Kačur", za koji je 1976. dobio Zlatnu arenu na Festivalu jugoslavenskog igranog filma u Puli, ali je odmah potom nagrađen i na međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi. Ta je uloga zahtijevala jaki glumački izričaj i stilizaciju, on je sve to imao jer je već dugo nastupao u kazalištu, kako u modernim tako i klasičnim dramama.

Prvu ulogu odigrao je još 1961. u kultnom slovenskom filmu o razuzdanoj mladeži "Noćni izlet", imao je samo 19 godina, i nastavio nizati angažmane, katkad manje a katkad i veće. Igrao je i u spektaklu Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi" (1969.), istina epizodu koje se malo tko sjeća, no već sama činjenica da se probio u tako skupi film vrijedna je pažnje. Tada ga je već zapazio Matjaž Klopčič, nova slovenska modernistička redateljska zvijezda, i često ga upošljavao, iako to nisu bile uloge poput one glavne u art drami "Mrtva lađa" Rajka Ranfla (1971.), u kojoj je nastupao uz svoju buduću suprugu Milenu Zupančič. Odjednom su ga svi tražili, a "Idealist" je bio vrhunac tog uspona.

Rođen je 1942. u Črnomelju, otac - koji se zvao kao i on - bio je pisac i političar, a 1945. na neko vrijeme završili su u Beogradu, da bi 1949., sve do povratka u Sloveniju, živjeli u Zapadnom Berlinu. Taj maloljetni globtroter odlučio se za glumački poziv i nije pogriješio, samo što mu je kazalište već od mladenačkih dana bilo na prvom mjestu. Glumio je po čitavoj Sloveniji, čak i kad je postao stalni član drame Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani. Ipak, nije bilo lako pomiriti film i kazalište, morao je kombinirati termine i računati na susretljivost uprave SNG-a. Sudeći po broju filmova koji je snimio, to mu je uglavnom i uspijevalo, no zanimljivo je da su ga uglavnom zapadale uloge u ratnim filmovima, kako partizana, tako i Nijemaca. Recimo u popularnoj ratnoj komediji "Balkan express" glumio je nacista Dietricha (taj lik ponovno je tumačio u nastavku "Balkan express 2"), u "Partizanskoj eskadrili" opet nacista Klauberga, ali je zato bio partizan u "Osvajanju slobode" i u "Gluhom barutu", posljednjem filmu koji je pobijedio na tradicionalnom pulskom festivalu: nakon toga je jugoslavenska prerasla u hrvatsku filmsku smotru.

U tom je razdoblju Polič snimio svoj najbolji film, ali u Srbiji. Bila je to "Država mrtvih" (1997.), vrlo subverzivna drama prvaka nekadašnjeg crnog vala Živojina Pavlovića, ekranizacija kazališnog komada Siniše Kovačevića "Janez", o oficiru JNA koji je – za razliku od svojih slovenskih kolega - poslušao naređenje pretpostavljenih i otišao u Beograd. Tamo trpi podsmjehivanje srpskih vojnika, živi sa obitelji u baraci, a sin (izvrsni Nebojša Glogovac) sve se više otuđuje od njega i povezuje s beogradskim podzemljem. Pavlović je umro tijekom postprodukcije, film je tek 2002. dovršio Dinko Tucaković (također umro u međuvremenu), a takvu vrstu filma nikoga u Srbiji nije zanimala. Dvaput sam ga pokušavao pogledati u beogradskim kinima, ali nijedna projekcija nije održana, pa sam se zadovoljio s DVD izdanjem.

U "Falsifikatoru" Gorana Markovića (2013.) glumio je Josipa Broza Tita, no tada je već počeo razmišljati o autobiografiji, koja je nakon stalnih odlaganja napokon objavljena 2020. Zapravo ju je napisala novinarka Petra Podgorevc, no samo je bilježila njegovu ispovijed. Knjiga "Rac" objavljena je 2020., nastala je pod prisilom, jer je glumac bio u dugovima, prodao je stan, imao je probleme sa srcem i plućima, međutim, to je svejedno bio izvanredan pothvat.

Još je zanimljiviji kazališni komad "Boris, Milena i Radko" u kojem je poznati dramatičar i redatelj Dušan Jovanović opisao kako se zbog njega raspao brak Poliča i Milene Zupančič. Komad je nagrađen na Danima satire Fadila Hadžića u zagrebačkom Kerempuhu, kao i glavni glumci, a Rajko Grlić (on je često surađivao s Poličem) i Matjaž Ivanišin (brat poznate glumice Nine Ivanišin) o probama su snimili dokumentarac "Svaka dobra priča je ljubavna priča".

Polič je umro u četvrtak, imao je 80 godina, dvaput je dobio Prešernovu nagradu, najveće priznanje u slovenskom kazalištu, dobio je i Sterijinu nagradu i još bezbroj drugih priznanja. Bio je jedan od najvažnijih glumaca s ovih prostora, ali o tome, na žalost, svjedoče samo filmovi i televizija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. rujan 2022 17:13