Zloguke prognoze pokazale su se točnima. “Plaćenici 3” prolaze u kinima puno slabije od prethodna dva izdanja, a kao razlozi navode se piratiziranje filma tri tjedna prije svjetske premijere i zamor publike cjelokupnim serijalom.
Prvi je navod krajnje ozbiljan, izvrsna kopija trećih “Plaćenika” - što se nikad nije dogodilo kada su velike produkcije u pitanju - skinuta je preko dva milijuna puta, a to je itekako naštetilo rezultatima prvog vikenda prikazivanja. Glede zamora publike dalo bi se razglabati: ni prvi film nije baš bio blistav proizvod, vrlo rutinskog scenarija, u kojem su tučnjave i pucnjava prikrivali nedostatak dramskog naboja, dok je drugi bio prpošna zafrkancija koja sebe ni na trenutak nije uzimala suviše ozbiljno.
Koga ima, a koga nema
“Jedinica” je zaradila 274 milijuna dolara bruto na svjetskom tržištu, “dvojka” 312 milijuna, a “trojka” po svoj prilici neće pokriti ni troškove produkcije i reklame, za što bi joj trebalo bar 200 milijuna bruto prometa.
Prvi “Plaćenici” postali su hit zahvaljujući inovativnom konceptu okupljanja isluženih akcijskih zvijezda, drugi su zaradili još više jer su - premda su se kretali utabanom stazom - unijeli u serijal obilne doze humora, dok je treći film ozbiljan korak unazad. Budući da je javnost mjesecima izvještavana tko će se pojaviti a tko neće u trećem izdanju, nije jasno kako su uopće pisali scenarij. Bruce Willis je tražio preveliki honorar? Briši njegov lik iz scenarija, ali ga spomeni nekoliko puta da zna što je propustio. Harrison Ford je pristao? Napiši nešto za njega da se popuni rupa. Jackie Chan nema ništa protiv nastupa, ali traži veliku ulogu? Ne može, već smo pretrpani.
Bez suvisle priče
Otprilike tako funkcionira i film, kao sklepani blockbuster bez suvisle priče, u kojem svako malo iskrsne neko poznato lice. Mel Gibson, na primjer, može biti zadovoljan, dobio je rolu glavnog negativca i ima ga dosta na ekranu: neće to oporaviti njegovu posrnulu karijeru, ali je opet u žiži zbivanja. U početku nam se čini da Wesley Snipes igra važan lik po radnju, da bi zatim nestao i pojavio se tek u završnici.
Antonio Banderas igra komedijaša, ali nije baš smiješan. Harrison Ford se suviše jeftino prodao, uloga mu je čisti potporanj bez koga se i može, uostalom kao i Kelsey Grammer. Jet Li se valjda pojavio iz čistog prijateljstva prema Sylvesteru Stalloneu, duhovnom tvorcu serijala, jer mu je nastup uvredljivo kratak, a i tijekom njega ne zauzme nijednu borilačku pozu.
Ipak, ključni je propust uvođenje novog tima, pomlađenih Plaćenika, u kojem su, između ostalih, Kellan Lutz iz “Sumrak sage” i “Legende o Herkulu” te majstori borilačkih vještina Ronda Rousey i Victor Ortiz.
U njihovo pozicioniranje uloženo je tako malo truda, da gledatelji odahnu kada se opet pojave veterani koje su oni bezuspješno pokušali zamijeniti.
Zna se zašto publika voli “Plaćenike”, zbog dugačkih akcijskih scena koje traju i po 15 minuta.
U “trojki” će ih zaintrigirati samo prilično efektna uvodna sekvenca, u kojoj više od glumaca pažnju privlače jedan helikopter i jedan vlak, te skoro polusatni finale u kojem je teško razabrati tko se sve s kime tuče i koliko je negativaca uopće stradalo: više to sliči na video igru, no to je valjda bila i namjera. Sve drugo najbolje bi bilo preskočiti.
Neizvjestan nastavak
Ukoliko bude “četvorke”, a to je zbog slabog starta “trojke” zasad itekako neizvjesno, najbolje bi bilo da se “Plaćenici” više ne snimaju u Bugarskoj. Serijal je, naime, već potrošio repertoar imaginarnih zemalja kakva je u ovom filmu Azmenistan, a i već smo se nagledali napuštenih četvrti koje u završnim scenama lete u zraku.
“Plaćenicima” hitno treba svježih ideja i lokacija, pa možda nije loša Stalloneova zamisao da odsad glavne uloge prepusti kolegicama: čak se ni klišeji tada ne bi doimali dosadno.